Iako je o primeni Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga koji je stupio na snagu još 5. decembra 2011 godine mnogo toga rečeno nije na odmet podsetiti se onoga što je zakonodavac propisao. Naročito jer to direktno ide u našu korist.
Osnovna načela zaštite korisnika koju Zakon propisuje je pravo na ravnopravan odnos s davaocem finansijske usluge, pravo na zaštitu od diskriminacije, pravo na informisanje, pravo na određenost ili odredivost ugovorne obaveze, kao i pravo na zaštitu prava i interesa.
Prva od stavki na koju nekako uvek zaboravimo je obaveza banaka i finansijskih institucija da pri oglašavanju usluga pruže informacije koje moraju biti jasne i precizne i ne smeju potencijalnog korisnika dovesti u zabludu pod kojim uslovima može koristiti određenu uslugu.
Iako ovo malo ko poštuje, u direktnoj komunikaciji sa bankom MORATE dobiti sve relevantne informacije.
Dakle, i pre i u toku ugovaranja bilo kakvog poslovnog odnosa sa bankama, finansijskim institucijama, imate pravo da znate sledeće:
• jasno iskazanu visinu i vrstu kamatne stope, promenljivost kamatne stope, EKS
• metod koji se primenjuje kod obračuna kamate
• iznos i broj rata kredita, lizinga
• vrstu i visinu svih nakanada i troškova koje padaju na teret korisnika
• visinu kamate koja se primenjuje u slučaju docnje
• upozorenje o posledicama u slučaju neizmirivanja obaveza, uslove, postupak i posledice otkaza, odnosno raskida ugovora o kreditu
• uslove i način prevremene otplate i naknade vezane za prevremenu otplatu
• pravo na odustanak od ugovora, uslove i način odustanka
• pravo na prigovor i mogućnost pokretanja postupka posredovanja radi vansudskog rešavanja odnosa
• opšte uslove poslovanja
Naravno, sve ove informacije i u predugovornoj fazi imate pravo da dobijete u vidu ponude u pismenom obliku koja mora da sadrži sve gore navedene uslove pod kojima bi se koristila određena usluga.
Dakle, zakon je na našoj strani.
Ako se samo raspitujete ili štaviše zaključujete ugovor o kreditu ili kreditnoj kartici iskoristite svoje pravo da se informišete o svim navedenim stavkama i obavezno pročitajte nacrt ugovora pre nego što ga potpišete.
Ako vam nešto nije jasno insistirajte da dobijete dovoljno kvalitetno objašnjenje kako biste sagledali u kakav ugovoreni odnos ulazite stavljanjem svog potpisa.
Zakon je na snazi više od godinu dana, a prigovori NBS-u su neverovatni, od pritužbi na neljubaznost radnika šaltera do boje papira Ugovora. Na žalost, mnogi koriste "zakon" da bi smirili neke lične frustracije i imali koga da tužakaju.
Međutim, više od toga čudi kako odogovorni za primenu zakona u NBS prihvataju sve pritužbe klijenata, bez ikakvog kriterijuma, "filtera".
Primer: klijent se požalio NBS na to da mu radnik šaltera nije LJUBAZNO objasnio zašto je potrebno da potpiše obaveznu dokumentaciju. NBS šalje besmislen zahtev za brdom dokumentacije: dokumentacija koju je klijent potpisao (a nije nikakav prigovor uložio na zloupotrebu iste), akt o pripajanju dve banke i slične gluposti.
Treba malo iznivelisati stvari, odnosno, treba slati bankama prigovor samo ukoliko je klijent finansijski ugrožen, ili se žali na zloputrebu podataka bilo koje vrste u banci.
Pedjo i ti svoje filtre malo proširi. Šta kada banka i posle 30 dana ne odgovori na pisani prigovor .Šta ako uđete u banku bez naočara da podignete svoj novac a oni vas pre isplate ucenjuju da potpišete neki papir , jer je banka u međuvremenu prodata drugoj banci , i vi to učinite a posle 3 godine saznate da ste potpisom prihvatili uslove koje niste imali sa svojom prvobitnom bankom..Šta uraditi kada zvoni fiksni telefon i predstave se kao Vojvođanska Banka , a ne žele da odgovore koja služba.
Ponekad banke same traže nevolje jer uključuju i treća lica.
Za boju papira neznam ali za fontove znam. Zakonom bi trebalo regulisati da ne može ispod 10.