Ne postoji novčana jedinica ni u papiru, ni u kovanici manja od jednog dinara, ali u Srbiji se i dalje cene izražavaju u - parama! To posebno koriste trgovinske kuće, kako bi kupce privukli simbolično nižom cenom robe.
Koliko tačno na ovaj način „nestane“ para u Srbiji nepoznanica je. Grube procene, međutim, pokazuju da je u parama „ispari“ barem 15 miliona dinara godišnje.
| U prodavnici iznosi se zaokružuju ne po jednom artiklu, već na ukupan iznos pazara po fiskalnom računu. U idealnom slučaju zaokruživanje na više i niže iznose trebalo bi međusobno da „poravna“ dobit i gubitke nastale zaokruživanjem, ali se u praksi često dešava da trgovci svoje cene namerno zaokružuju na iznos viši od 50 para (najčešće 95 ili 99 para), čime se ovo potiranje delimično umanjuje. |
Potpuno je jasno da nije moguće gotovinom platiti račun i dobiti kusur za proizvod koji košta recimo dinar i 99 para.
Narodna banka Srbije je još 2007. godine povukla iz opticaja i poslednji apoen manji od jednog dinara.
Prema odluci NBS, ako se račun završava iznosom od jedne do 50 para, zaokruživanje se vrši na nižu vrednost, a ako se završava iznosom od 51 do 99 para, račun treba zaokružiti na viši iznos.
Tako će u slučaju da je cena nekog proizvoda 10,50 dinara, potrošač platiti 10 dinara, a ako je cena 10,51 dinar, 11 dinara.
Upravo zbog toga, ne bi ni trebalo da postoje cene sa decimalnim iznosima na rafovima, ali one opstaju zato što odredba o zaokruživanju ne važi za bezgotovinsko plaćanje.
Tako, ako iste proizvode platite karticom, sa računa će vam biti skinuto tačno 10,50 odnosno 10,51 dinar.
Ostavi komentar