'Lošiji' investicioni fondovi u Srbiji

06.05.2009

Istraživanja izvor: Kamatica

Početkom prošle godine su u Srbiji počeli da funkcionišu prvi otvoreni investicioni fondovi, koji su predstavljali sasvim novi vid ulaganja i samim tim privukli značajnu pažnju javnosti.

Do septembra 2008. godine je većina fondova beležila značajne rastove, veće od bilo kog alternativnog ulaganja, što je uticalo na brz rast vrednosti fondova. Potom su se pojavili prvi znaci krize i značajan pad Beogradske berze, što se odrazilo i na pad vrednosti investicionih jedinica.
 
Reakcija ulagača u tim trenucima je bila vrlo panična i brzo se javilo povlačenje sredstava iz fondova. Izgledalo je kao da domaći ulagači nisu hteli da čuju na početku upozorenje da ne postoji garancija ostvarivanja prinosa kod ovog načina ulaganja. Isto tako, njihova reakcija je pokazala i nespremnost na dugoročno ostvarivanje profita, jer investicioni fondovi i predstavljaju vid dugoročnog ulaganja.
 
Danas investicioni fondovi nisu naročito popularni u Srbiji, posebno imajući u vidu „loš trenutak“ u kom su se pojavili na našem tržištu. Međutim, treba imati u vidu i činjenicu da većina investicionih fondova u svetu u periodu od leta prošle godine beleži značajne gubitke, te da ovakvo kretanje vrednosti investicionih jedinica nije karakteristično samo za srpske investicione fondove.
 
Finansijski portal Kamatica.com je sproveo istraživanje o prosečnom kretanju vrednosti investicionih jedinica otvorenih investicionih fondova u regionu u poslednjih 12 meseci.
 
DRŽAVA
PROSEČNO KRETANJE VREDNOSTI IJ OTVORENIH INVESTICIONIH FONDOVA
U % U POSLEDNJIH 12 MESECI
Hrvatska
-26
Slovenija
-30
BIH
-42
Mađarska
-43
Rumunija
-48
Srbija
-55
BG
-56
Makedonija
-59
 
 
Za poređenje sa gore navedenim podacima je interesantno navesti da je prosečan pad vrednosti investicionih jedinica američkih investicionih fondova sa neto imovinom preko 500 miliona dolara između 28 i 32%.
 
Najmanji prosečan pad vrednosti investicionih jedinica u proteklih godinu dana ostvarili su otvoreni investicioni fondovi Hrvatske i Slovenije, dok u grupu investicionih fondova sa najvećim padom vrednosti investicionih jedinica spadaju srpski, bugarski i makedonski investicioni fondovi.
 
Najteži udar svetske finansijske krize od posmatranih zemalja su osetile Mađarska i Rumunija. Ipak, zakonska regulativa ovih zemalja po pitanju investicionih fondova, koja im dozvoljava i značajna ulaganja van granica zemlje matice su učinile da investicione jedinice njihovih fondova imaju podnošljive padove imajući u vidu teškoće sa kojima se u ekonomskom smislu suočavaju. Slična je situacija i kod hrvatskih i slovenačkih fondova, koji su među posmatranim fondovima najbolje podneli udar krize. Drugi bitan razlog što ovi fondovi beleže niže padove je to što su tržišta investicionih fondova dosta razvijenija u ovim zemljama nego u ostalim posmatranim.
 
Iako se nalazi u grupi zemalja sa „lošijim“ investicionim fondovima, Srbija je tu nezahvalnu poziciju stekla iz dva osnovna razloga, na koje sama društva za upravljanje investicionim fondovima nisu mogla uticati. Prvi razlog je to što su se investicioni fondovi kod nas pojavili neposredno pred pad ukupne ekonomije zemlje i pred udar svetske finansijske krize. Prvi investicioni fondovi su počeli da rade u trenucima vrhunca na Beogradskoj berzi, što im nije dalo mogućnost da po povoljnim cenama kupuju dugoročne hartije od vrednosti. Drugi bitan razlog je vrlo stroga zakonska regulativa koja nije dozvoljavala ulaganja van zemlje. Kombinacija ova dva faktora je u trenutku značajnog pada indeksa Beogradske berze dovela do velikih padova investicionih jedinica, čija je vrednost i zavisila isključivo od vrednosti domaćih akcija.
 
U strukturi vrsta investicionih fondova u Srbiji dominiraju fondovi rasta vrednosti, koji donose najveću dobit, ali nose i najveće rizike, koji su svoje postojanje na najočitiji način prikazali tokom ulaska u finansijsku krizu. Ovo je još jedan od razloga što je prosečno kretanje vrednosti investicionih jedinica otvorenih fondova u Srbiji tako veliko. Npr. u Hrvatskoj i Sloveniji su u značajnijoj meri prisutni i tzv. balansirani fondovi, koji donose nešto niži prinos, ali nose i manji rizik, te su njihove investicione jedinice u proteklom periodu beležile manje padove, a samim tim i smanjile ukupan prosečni pad vrednosti investicionih jedinica svih otvorenih investicionih fondova. Takođe, u zemljama sa razvijenijim tržištima investicionih fondova su prisutniji i fondovi očuvanja vrednosti imovine, koji su u ovim kriznim vremenima jedini beležili rastove, te su pozitivno uticali na ukupan posmatrani prosek kretanja vrednosti investicionih jedinica.
 
Svetlu tačku među srpskim investicionim fondovima čini jedini fond očuvanja vrednosti (novčani fond), koji beleži rast viši od svih fondova ove vrste u regionu. Dok se prosečan godišnji rast ovih fondova u Hrvatskoj, Sloveniji ili Bugarskoj kreće od 3-7%, u Srbiji je on oko 14% posmatrano na godišnjem nivou. Čak i ako se u obzir uzme viša inflacija u Srbiji od pomenutih zemalja, ukupan prinos na uložena sredstva u ovakvu vrstu fonda je značajno veći u Srbiji nego u okolnim zemljama.
 
DRŽAVA
PROSEČNO KRETANJE VREDNOSTI
IJ FONDOVA OČUVANJA VREDNOSTI
U % U POSLEDNJIH 12 MESECI
Srbija
14*
Bugarska
6,9
Hrvatska
6,2
Slovenija
3,3
 *ponderisan period od 4 meseca


Pogledajte arhivu istraživanja
Kalkulator dozvoljenog minusa
Dozvoljeni minus
Nedozvoljeni minus
dana