Cene nafte snažno su reagovale na novu eskalaciju na Bliskom istoku nakon što je američki predsednik Donald Tramp naredio blokadu pomorskog prometa povezanog sa Iranom.
Brent je početkom nedelje skočio 7,4 odsto, iznad 102 dolara po barelu, da bi se već u utorak ujutru delimično korigovao na oko 96,5 dolara, što pokazuje visok nivo neizvesnosti na tržištu.
Američko Centralno komanda (CENTCOM) saopštila je da će presretati brodove koji ulaze u iranske luke ili izlaze iz njih, dok formalno neće ograničavati prolaz kroz Ormuskii moreuz za ostali saobraćaj. Ipak, Vašington je poručio da će mete biti i brodovi koji su Iranu plaćali prolaz, čime se de facto širi zona rizika i na neutralne aktere.
Trampova strategija zasniva se na pretpostavci da će ekonomski pritisak naterati Teheran na ustupke tamo gde vojni pritisak nije uspeo. Međutim, kako upozorava The Economist, reč je o veoma rizičnom potezu koji može dodatno destabilizovati globalno energetsko tržište i izazvati novu eskalaciju sukoba. Procene ukazuju da bi blokada mogla ukloniti gotovo dva miliona barela iranske nafte dnevno sa tržišta, što je oko dva odsto globalne potrošnje, ali i ugroziti znatno veće količine nafte koje prolaze kroz Ormuz, ključnu arteriju svetske trgovine energentima.
Istovremeno, prvi signali sa terena pokazuju koliko je sprovođenje blokade kompleksno. Tanker povezan sa Kinom, koji je pod američkim sankcijama, pokušao je da napusti Persijski zaliv i prođe kroz moreuz, što se tumači kao test američke odlučnosti.
Kako navodi Bloomberg, to je jedan od prvih konkretnih slučajeva koji pokazuje kako bi blokada mogla funkcionisati u praksi. Sličan obrazac zabeležen je i kod drugih brodova koji su prethodno pristajali u iranskim lukama. Reakcija tržišta za sada je oprezna. Brodovlasnici i trgovci energijom privremeno obustavljaju prolazak kroz moreuz dok ne postane jasno kako će se blokada sprovoditi.
Ključno pitanje, prema analitičarima, nije samo da li brodovi mogu fizički da prođu, već kakve kriterijume će američka mornarica primenjivati i koliko selektivno će vršiti kontrolu. Upravo tu leži najveća slabost američke strategije. Prema analizi Reuters Breakingviews, čak i ako SAD obezbedi vojnu pratnju i formalno omogući prolaz, to ne znači da će se saobraćaj brzo normalizovati. Brodari i osiguravači reaguju na percepciju rizika, pa se očekuje spor i neizvestan povratak prometa kroz Ormuski moreuz.
Dodatni izazov predstavlja geopolitička dimenzija. Kina, kao najveći svetski uvoznik nafte, ključni je kupac iranskih energenata, pa svaki pokušaj presretanja kineskih brodova nosi rizik šire eskalacije. Već pojedinačni slučajevi prolaska sankcionisanih tankera pokazuju da blokada nije potpuno nepropusna i da će njena efikasnost zavisiti od ponašanja velikih globalnih aktera.
Iran je, s druge strane, jasno poručio da neće pasivno posmatrati razvoj događaja. Teheran preti napadima na luke i energetsku infrastrukturu širom Persijskog zaliva, uz poruku da bezbednost mora biti „ili za sve ili ni za koga”, što dodatno povećava rizik šireg regionalnog sukoba.
Kako zaključuje The Economist, reč je o opasnoj geopolitičkoj opkladi: iako bi ekonomski pritisak mogao pogoditi iransku ekonomiju, postoji realna mogućnost globalnih posledica, uključujući novi snažan rast cena nafte. U scenariju dalje eskalacije, cene bi mogle značajno porasti, a analitičari ne isključuju mogućnost da Brent duže ostane iznad 110 - 120 dolara po barelu, posebno ako dođe do poremećaja proizvodnje i transporta u zemljama Persijskog zaliva.
Sve to stavlja američku administraciju pred složen izbor. Ako blokada bude nedosledna, rizikuje se gubitak kredibiliteta. Ako bude strogo sprovedena, raste opasnost od šireg sukoba i poremećaja globalne trgovine. U oba slučaja, Ormuski moreuz ostaje jedno od ključnih geopolitičkih žarišta sveta, gde i ograničeni potezi mogu imati globalne ekonomske posledice, prenosi Poslovni.hr.
Ostavi komentar