Ruska naftna kompanija Lukoil, koja će se od 21. novembra naći pod američkim sankcijama, najavljuje prodaju svoje imovine izvan Rusije
Iz Lukoila su potvrdili da se već raspituju o potencijalnim kupcima i da su pregovori u toku, piše Forbes Srbija.
Tumačenjem saopštenja kompanije, ovo praktično znači i prodaju firme Lukoil u Srbiji, koja ovde posluje već 22 godine. Prema finansijskim podacima, Lukoil Srbija zapošljava 140 ljudi i ima registrovanih 26 ogranaka, od kojih su većina benzinske stanice. Preciznije, registrovana delatnost obuhvata restorane i pokretne ugostiteljske objekte širom zemlje.
Zanimljivo je da je Lukoil u svom godišnjem izveštaju za ovu godinu, bar u Srbiji, imao potpuno drugačije planove – najavljivano je širenje maloprodajne mreže i ulaganje u nove poslovne aktivnosti. Iako su u izveštaju pomenuti složeni uslovi poslovanja, pre svega zbog sankcija uvedenih NIS-u, prodaja do prošle nedelje nije bila opcija. Ono što je sprovedeno bio je raskid poslovne saradnje sa NIS-om, ali su iz Lukoila tvrdili da su - u potpunosti supstituisali nedostajuće količine derivata - iz sopstvenih izvora.
Poslovni rezultati i vlasnička struktura
Prema finansijskom izveštaju za 2024. godinu, Lukoil Srbija je u prethodnoj godini zabeležio rast i prihoda i dobiti. Ukupni prihodi skočili su sa 46,8 milijardi dinara na 56 milijardi, dok je dobit povećana sa 915 miliona dinara na 1,27 milijardi.
- Ostvarena bruto marža veća je za 16,95 odsto, odnosno 658 miliona dinara u odnosu na 2023. - navodi se u Godišnjem izveštaju. Glavni kupci Lukoila u Srbiji su, između ostalih, Art Petrol, Mol Srbija, Euro Petrol Subotica i Eko Srbija, dok su glavni dobavljači NIS, Petrol LPG, Orbital doo i Lukoil Rumunija. Sto odsto udela u Lukoil Srbija drži Lukoil International GmbH, registrovana u Austriji.
Duga istorija spora i sporna privatizacija
Lukoil je na srpsko tržište ušao 2003. godine kupovinom nekadašnjeg Beopetrola. Ugovor o privatizaciji, vredan 210 miliona evra, potpisan je u septembru. Tadašnje vlasti su je ocenile kao izuzetno uspešnu, a prodaja se vezivala za Sinišu Malog, tadašnjeg direktora Centra za tendere Agencije za privatizaciju.
Nekoliko godina kasnije, Savet za borbu protiv korupcije proglasio je privatizaciju spornom, tvrdeći da je država oštećena za najmanje 100 miliona evra.
Još ozbiljniji izazov bila je tužba hrvatske kompanije INA, koja je smatrala da Beopetrol pripada njoj i da je ugovor o privatizaciji ništavan. INA je pred sudom tražila da ospori prodaju, tvrdeći da joj je imovina oduzeta nelegalno nakon raspada zajedničke države. Vrednost spora je bila oko 200 miliona evra. Iako je Lukoil nekoliko godina kasnije dobio spor pred Višim sudom, iz hrvatske kompanije se moglo čuti da će uložiti žalbu Vrhovnom sudu, jer je to preduslov za vođenje spora pred Evropskim sudom u Strazburu.
Pre privatizacije, INA je još 2001. godine tražila da joj se vrati imovina u Srbiji (180 pumpi i 12 skladišta), kao i nadoknada štete.
- Radnici su referendumom odlučili da se odvoje od matične kompanije i osnuju novo preduzeće INA Beograd - bio je jedan od argumenata Srbije, koja je tvrdila da su pumpe bile društvena svojina.
Lukoil je u Srbiji, dakle, "preživeo" navode o spornoj privatizaciji i dugogodišnje tužbe INE. Ipak, ako se potvrde navodi o prodaji podružnica izvan Rusije, američke sankcije će učiniti ono što sudovi i sporovi nisu uspeli – promeniti vlasničku strukturu kompanije.
Ostavi komentar