Od 41 preduzeća sa državnog spiska, jedno je u međuvremenu prodato, dok 33 firme zbog različitih prepreka trenutno ne mogu da budu privatizovane. Posebno je zanimljiva sudbina Progresa i Prosvete, čije se privatizacije godinama nisu završile.
Nekada velika imena srpske privrede danas čekaju novu priliku za prodaju, ali do privatizacije pojedinih kompanija još neće doći. Na aktuelnom spisku države nalaze se firme koje su nekada imale značajnu ulogu u domaćoj privredi - od Progresa i Prosvete, preko Jumka, Simpa i Tigra, do rudarskih preduzeća i banja.
Od 41 preduzeća koja su trenutno na spisku za privatizaciju, Jat apartmani su u međuvremenu prodati za nešto više od pet miliona evra. Za većinu preostalih, međutim, postupak je daleko od kraja - neke kompanije traže kupca, za druge tek postoji mogućnost raspisivanja javnog poziva, dok čak 33 firme zbog različitih prepreka trenutno ne mogu da budu privatizovane.
Među njima su i nekadašnji privredni giganti čija se sudbina godinama rešava, a posebno se izdvajaju Progres i Prosveta - kompanije iza kojih stoje decenije poslovanja, ali i privatizacije koje nisu završene onako kako je država planirala.
Ko traži nove kupce?
Prema podacima Ministarstva privrede, od ukupno 41 preduzeća koja su bila na aktuelnom spisku za privatizaciju, Jat apartmani su nedavno prodati za nešto više od pet miliona evra kompaniji Montvision sa Kopaonika. Tako je ostalo 40 preduzeća. Za čak 33 firme postoje formalni razlozi zbog kojih trenutno nisu u procesu pripreme za privatizaciju. Reč je, između ostalog, o kompanijama kod kojih se sprovodi plan restrukturiranja, postoje vlasnički sporovi ili se nalaze na Kosovu i Metohiji.
Na tom spisku su Jumko, Simpo, Trayal, Tigar, rudarska preduzeća Resavica i Trepča, ali i niz specijalnih bolnica, odnosno banja. Među kompanijama čija se sudbina još rešava nalazi se i ono što je ostalo od nekadašnjeg izdavačkog preduzeća Politika.
Od preostalih kompanija, dve trenutno traže kupce -poljoprivredno preduzeće Omoljica i Radio-televizija Kragujevac, dok je za još pet moguća objava javnog poziva za prodaju državnog kapitala. Među njima su i nekada čuveno preduzeće za spoljnu trgovinu Progres i izdavačka kuća Prosveta, piše Nedeljnik.
Akcionarski fond najveći suvlasnik Progresa
Zanimljivo je da je Akcionarski fond, iz kojeg će punoletnim građanima biti isplaćena jednokratna naknada od po 6.000 dinara, najveći pojedinačni suvlasnik Progresa AD. Fond ima 31,7 odsto kapitala, a manjinski je akcionar i Prosvete.
Vlada Srbije odluku o privatizaciji Progresa donela je još 2024. godine, ali od tada nije bilo konkretnijih koraka u rešavanju sudbine kompanije.
Progres je svojevremeno bio jedno od najpoznatijih domaćih preduzeća za spoljnu trgovinu, naročito tokom osamdesetih i devedesetih godina, kada je poslovao sa zemljama istočnog bloka. Sa čela Progresa je 1994. godine na mesto predsednika Vlade Srbije došao Mirko Marjanović, koji je na toj funkciji ostao do petooktobarskih promena 2000. godine.
Prosveta prošla kroz neuspešnu privatizaciju
Kada je reč o Prosveti, njena privatizacija bila je sprovedena još 2009. godine, kada je kompaniju kupio privatni konzorcijum. Međutim, kupac nije ispunjavao ugovorne obaveze. Plate zaposlenima nisu redovno isplaćivane, imovina je stavljana pod hipoteke, a radnici su mesecima štrajkovali, između ostalog i u čuvenoj knjižari Geca Kon u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu. Već 2010. godine privatizacija je raskinuta. Tada je 29 odsto akcija otišlo u Registar akcija i udela, odnosno evidenciju kapitala koji se nakon raskinutih privatizacija vraća državi.
Ostatak kapitala danas je raspoređen između Republike Srbije, Grada Beograda, PIO fonda, zdravstvenog fonda i drugih državnih institucija, među kojima je i Akcionarski fond.Prosveta je u međuvremenu ostala bez većeg dela nekadašnje imovine, novca i zaposlenih. Zbog toga je država 2020. godine donela odluku da brigu o knjižari Geca Kon poveri javnom preduzeću „Službeni glasnik“, koje i danas upravlja tim objektom. Tako se među preduzećima koja država još pokušava da privatizuje nalaze i imena koja su nekada bila simboli domaće privrede. Za neke od njih kupac je već na vidiku, dok se za druge još čeka odluka o tome kako će i kada njihov dugogodišnji proces privatizacije biti završen.
Ostavi komentar