Od sloma Bretonvudskog sistema i naftne krize, preko azijskog finansijskog cunamija i japanskog kraha, pa sve do globalne krize 2008. i pandemijskog šoka, svet je u poslednjih osam decenija više puta bio na ivici finansijskog ponora.Finansijske krize nisu novost, ali su se nakon Drugog svetskog rata menjali njihovi uzroci, način na koji su se širile i posledice koje su ostavljale.
Neke su počele pucanjem balona na tržištu nekretnina, druge zbog prevelikog zaduživanja država, dok su pojedine izazvali valutni slomovi, rast kamata ili nagli skokovi cena energenata. Ipak, nekoliko ekonomskih potresa posebno se izdvaja po tome koliko su dugo trajali, koliko su zemalja pogodili i koliko su promenili pravila svetskog finansijskog sistema, piše Biznis Kurir.
1. Naftna kriza i kraj Bretonvudskog sistema
Jedan od najvećih posleratnih ekonomskih lomova počeo je početkom sedamdesetih godina. Sjedinjene Američke Države su 1971. ukinule konvertibilnost dolara u zlato, čime je praktično počeo kraj Bretonvudskog sistema fiksnih deviznih kurseva. Time je otvoreno novo poglavlje svetske ekonomije, u kojem su valute postale znatno nestabilnije.
Samo dve godine kasnije usledio je novi udar. Nakon arapsko-izraelskog rata 1973. uveden je naftni embargo, a cena nafte naglo je skočila. Zemlje koje su zavisile od uvoza energenata suočile su se sa snažnim rastom troškova, inflacijom i usporavanjem privrede.Novi skok cena nafte dogodio se i 1979. godine, dodatno produbljujući probleme.
Posledica je bila pojava koja je tada delovala gotovo paradoksalno - stagflacija, odnosno istovremena visoka inflacija i privredna stagnacija.
2. Latinoamerička dužnička kriza
Tokom sedamdesetih godina banke su raspolagale ogromnim količinama kapitala i masovno odobravale kredite zemljama u razvoju, posebno državama Latinske Amerike. Veliki deo tog novca poticao je od takozvanih petrodolara - prihoda zemalja izvoznica nafte koji su završavali u međunarodnom bankarskom sistemu. Međutim, kada su kamatne stope počele da rastu, a svetska ekonomija usporila, mnoge države više nisu bile u stanju da redovno otplaćuju dugove.
Prelomni trenutak dogodio se 1982. godine kada je Meksiko objavio da ne može da servisira svoje obaveze prema poveriocima. Kriza se ubrzo proširila na veliki deo kontinenta. Usledila je takozvana „izgubljena decenija“ - period slabog ekonomskog rasta, visoke nezaposlenosti i pada životnog standarda u mnogim latinoameričkim državama.
3. Crni ponedeljak - berzanski krah 1987.
Dana 19. oktobra 1987. godine svetske berze doživele su jedan od najdramatičnijih padova u istoriji. Taj dan ostao je upamćen kao Crni ponedeljak. Investitori su u veoma kratkom roku masovno počeli da prodaju akcije, što je izazvalo lančanu reakciju na tržištima širom sveta. Berzanski indeksi strmoglavo su padali, a panika se munjevito širila između najvećih finansijskih centara. Iako ova kriza nije izazvala dugotrajnu globalnu recesiju poput one iz 2008. godine, pokazala je koliko brzo psihologija tržišta i masovna panika mogu da ugroze finansijski sistem.
4. Japanski finansijski krah
Japan je tokom osamdesetih godina doživeo nezapamćen rast cena nekretnina i akcija. Vrednost zemljišta i imovine dostizala je rekordne nivoe, dok je berza beležila istorijske maksimume. Međutim, početkom devedesetih balon je pukao. Usledio je dramatičan pad vrednosti nekretnina i akcija, dok su banke ostale zatrpane lošim kreditima. Ekonomija je potom ušla u dug period veoma slabog rasta, koji je kasnije postao poznat kao „izgubljene decenije Japana“.
Ova kriza ostala je jedan od najvažnijih primera koliko pucanje balona na tržištu imovine može godinama da opterećuje čitavu ekonomiju.
5. Azijska finansijska kriza 1997 - 1998.
Jedna od najtežih kriza devedesetih počela je u Tajlandu. U julu 1997. godine zemlja je bila primorana da devalvira svoju valutu - baht, nakon ogromnog pritiska na devizne rezerve. Kriza se zatim munjevito proširila na Maleziju, Indoneziju, Filipine i Južnu Koreju. Pad valuta povukao je za sobom banke, kompanije i tržište nekretnina. Investitori su masovno povlačili kapital, što je dodatno ubrzalo finansijski slom.
Međunarodni monetarni fond intervenisao je velikim paketima pomoći vrednim više desetina milijardi dolara kako bi stabilizovao najteže pogođene ekonomije. Azijska kriza pokazala je koliko su međusobno povezana tržišta kapitala i koliko se finansijski problemi iz jedne zemlje mogu preliti na čitav region.
6. Ruska finansijska kriza 1998. godine
Samo godinu nakon početka azijske krize novi potres pogodio je Rusiju. Zemlja se već suočavala sa velikim budžetskim deficitom, rastućim dugovima i slabom ekonomijom, a prelazak krize sa međunarodnih tržišta dodatno je pogoršao situaciju. Tokom 1998. došlo je do pada vrednosti rublje, sloma tržišta akcija i ozbiljnih problema sa državnim dugom. Ruska kriza pokazala je da finansijski potresi retko ostaju ograničeni na jednu regiju, već mogu da izazovu lančane posledice širom sveta.
7. Globalna finansijska kriza 2008. - najveći udar posle Velike depresije
Ako postoji jedna finansijska kriza koja je obeležila savremenu ekonomiju, onda je to svakako ona iz perioda 2007 - 2009. godine. Sve je počelo na američkom tržištu nekretnina. Godinama su odobravani stambeni krediti velikom broju građana koji ih nisu mogli redovno otplaćivati, dok su banke te kredite pretvarale u složene finansijske proizvode i plasirale širom sveta. Kada su cene nekretnina počele da padaju, broj neotplaćenih kredita naglo je porastao, a problemi su se proširili kroz čitav bankarski sistem.
Prelomni trenutak dogodio se u septembru 2008. godine kada je bankrotirao investicioni gigant Lehman Brothers.Nakon toga usledilo je zamrzavanje kreditnog tržišta, strmoglav pad berzi i najteža globalna recesija još od Velike depresije. Države širom sveta morale su da spašavaju banke, uvode ogromne pakete pomoći i pokušavaju da očuvaju radna mesta i likvidnost privrede.Za mnoge ekonomiste upravo je 2008. godina najveća prekretnica savremenog finansijskog sistema.
8. Pandemijski finansijski šok 2020. godine
Poslednja velika globalna kriza nije počela u bankama niti na berzama, već u zdravstvenom sistemu. Izbijanje pandemije koronavirusa početkom 2020. godine dovelo je do zatvaranja granica, prekida proizvodnje, kolapsa turizma i ogromnog udara na kompanije širom sveta. Berze su u svega nekoliko nedelja doživele dramatične padove, dok su milioni radnika ostali bez posla ili su bili pogođeni merama zatvaranja ekonomije.
Međunarodni monetarni fond tada je procenio da će svet ući u najtežu recesiju još od Velike depresije. Za razliku od 2008. godine, reakcija vlada i centralnih banaka bila je izuzetno brza. Ogromni paketi pomoći, kupovina obveznica i mere za očuvanje likvidnosti sprečili su potpuni finansijski kolaps i omogućili relativno brži oporavak pojedinih ekonomija.
Šta nas uče najveće finansijske krize?
Od naftnih šokova sedamdesetih do pandemije koronavirusa, velike finansijske krize imale su različite uzroke, ali su za sobom uglavnom ostavljale iste posledice - pad privredne aktivnosti, rast nezaposlenosti, gubitak poverenja i dugotrajan udar na životni standard građana.
Ograničeno kreditiranje ostavlja kompanije bez kapitala, pad berzi i nekretnina smanjuje bogatstvo građana, dok dužnička kriza državama sužava prostor za pomoć privredi i stanovništvu. Zato finansijske krize gotovo nikada ne ostaju samo problem banaka i investitora, već se vrlo brzo preliju na svakodnevni život miliona, pa i milijardi ljudi. Godina 2008. ostala je ključna prekretnica savremenog finansijskog sistema, dok su naftna kriza, japanski krah, latinoamerička dužnička kriza i azijski finansijski slom trajna upozorenja koliko brzo ekonomski poremećaj može prerasti u globalnu krizu.
Ostavi komentar