Globalna politika trenutno ne deluje posebno kooperativno, i zato je važno imati u vodu ko, gde i kako raspolaže važnim prirodnim i drugim resursima. Prema novom istraživanju, samo jedna zemlja bi mogla da se samostalno prehrani ako bi se zatvorila sva međunarodna trgovina hranom
Istraživači sa Univerziteta u Getingenu u Nemačkoj i Univerziteta u Edinburgu analizirali su podatke o proizvodnji hrane iz 186 zemalja. Rezultati su otkrili da je Gvajana jedina zemlja koja može biti potpuno samodovoljna u svih sedam ključnih grupa hrane na koje se studija fokusirala.Kina i Vijetnam su drugoplasirane,jerproizvode dovoljno hrane da zadovolje potrebe svog stanovništva u šest od sedam kategorija.Samo jedna od sedam zemalja ispunjava kvotu u pet ili višekategorijahrane, dok je više od trećine samodovoljno usvegadve ili manje grupa.
Šest zemalja – Avganistan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Irak, Makao, Katar i Jemen – nisu u stanju da zadovoljepotreba stanovnikani u jednoj grupinamirnica. Čak i uz malo tolerancije kao što je posmatranje ekonomskih unija od više zemalja, pokazale su slične obrasce.
Na primer, Savet za saradnju zemalja Zaliva na Bliskom istoku postiže samodovoljnost samo u proizvodnji mesa. Nijedan ekonomski savez ne proizvodi dovoljno povrća da prehrani celokupno svoje stanovništvo. Da bi popunili praznine i zadovoljili prehrambene potrebe svog stanovništva, većina zemalja se oslanja na trgovinu. Međutim, mnoge i dalje zavise od trgovinskih partnera za više od polovine uvoza, što ih čini posebno podložnim tržišnim šokovima. Održavanje raznovrsnih trgovinskih mreža između zemalja i regiona je ključno za buduće snabdevanje hranom, navodi tim istraživača.
"Međunarodna trgovina hranom i saradnja su neophodne za zdravu i održivu ishranu. Međutim, veliko oslanjanje na uvoz iz pojedinačnih zemalja može ostaviti nacije ranjivim", kaže Jonas Štel, razvojni ekonomista na Univerzitetu u Getingenu.
"Izgradnja otpornih lanaca snabdevanja hranom je imperativ za obezbeđivanje javnog zdravlja",zaključuje se u naučnom radu.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Food.
Ostavi komentar