Štednja najpopularnija u krizi

02.07.2009

Istraživanja izvor: Kamatica

Svetska ekonomska kriza je donela značajnu promenu ponašanja Evropljana, kako u pogledu zaduživanja, tako i u pogledu štednje. Interesovanje za kreditne bankarske poslove je osetno opalo, posebno u zemljama istočne Evrope, dok je interesovanje za sigurne, depozitne bankarske poslove poraslo u celoj Evropi.

Sa najavom svetske ekonomske krize poslovne banke su smanjile svoju kreditnu izloženost, kroz veliko smanjenje novih plasmana klijentima. Međutim, klijenti svesni opasnosti u koju bi mogli dospeti ukoliko se dodatno zadužuju tokom ekonomske krize su i sami manje podnosili zahteve za nove kredite, pa je i samo interesovanje za kreditne ponude banaka smanjeno.
 
Kao rezultat toga, došlo je do naglog pada tražnje (prvenstveno za trajnim potrošačkim dobrima i nekretninama, koje se kupuju putem kredita), što je dalje pojačavalo smanjenje privredne aktivnosti uopšte. Da bi ovo sprečile, centralne finansijske institucije su širom sveta smanjivale referentne kamatne stope i pokušavale da učine novac i kredite dostupnijim i jeftinijim, u čemu su samo donekle uspele.
 
Sa druge strane, došlo je i do značajnih promena preferencija klijenata u korišćenju depozitnih proizvoda i investicija. Naime, do pojave svetske ekonomske krize, Evropljani su sve više zapostavljali štednju u poslovnim bankama i prelazili na rizičnije vidove ulaganja – prvenstveno investicione fondove i berze. Ovi vidovi ulaganja su proporcionalno zastupljeniji bili u razvijenim zemljama. Dok je na razvijenim tržištima sve popularnije bilo investiranje u fondove i hartije od vrednosti, zbog niskih kamatnih stopa u poslovnim bankama, u manje razvijenim zemljama istočne Evrope je i dalje dominirala štednja u poslovnim bankama kao način očuvanja i uvećanja ušteđevine, kao rezultat zadovoljavajuće visine ponuđene kamatne stope u poslovnim bankama, ali ne retko zbog toga što je to bio jedini način „aktiviranja“ ušteđenog novca.
 
Pojačano izveštavanje medija o svetskoj krizi u poslednjem kvartalu prošle godine je značajno uticalo na promenu ponašanja ljudi u pogledu odnosa sa bankama. U istočnoj Evropi je u samo mesec dana povlačeno i po 30% ukupnih bankarskih depozita pojedinih zemalja. Kriza poverenja u bankarski sistem je najprisutnija bila na Balkanu, u baltičkim zemljama i na Islandu. Iako u pojedinim zemljama, među kojima možemo uključiti i našu, nije bilo ni jednog valjanog razloga za to, građani su masovno podizali svoje štedne uloge. Od male koristi je bilo i to što su donete odluke o većim garancijama države na štedne uloge i ukidanje poreza na kamate od štednje. U našoj zemlji je u tim mesecima, i do tada mala imovina investicionih fondova, smanjena za 75%.
 
U razvijenijim privredama Evrope se sa dolaskom svetske krize pojavio sličan trend prelaska u konvencionalnije načine štednje. Dok su građani istočne Evrope svoje uloge povlačili iz banaka i stavljali u sefove ili slamarice, građani ostalih delova Evrope su svoja sredstva povlačili iz investicionih fondova i sa berzi u depozite u poslovnim bankama.
 
Portal Kamatica.com je istraživao preferencije srpskih štediša i došao do sledećih podataka:
 
STRUKTURA ŠTEDNJE U SRBIJI PREMA VALUTI ŠTEDNJE
 
VALUTA ŠTEDNJE
UČEŠÄ†E U UKUPNOJ ŠTEDNJI
Dinar
10%
Evro
72%
Američki dolar
9%
Ostale valute
9%
 
„Nepoverenje“ prema domaćoj valuti nije specifično za našu zemlju, u većini zemalja u tranziciji najveći deo štednje čini tzv. devizna štednja. Npr. u Hrvatskoj manje od 25% štednje čini štednja u domaćoj valuti iako je kurs prema evru fiksni, u Bosni i Hercegovini taj procenat je manji i od 10%.
Istovremeno, države na različite načine podstiču štednju u domaćoj valuti i to najčešće preko oslobađanja od oporezivanja i visokim kamatnim stopama. Rast dinarske štednje bi mogao biti podstaknut uvođenjem u ponudu štednje u matičnoj valuti uz deviznu klauzulu, što su uradile mnoge banke zemalja okruženja.
 
 
 
STRUKTURA ŠTEDNJE U SRBIJI PREMA PERIODU OROČENJA
 
 
PERIOD OROČENJA
UČEŠÄ†E U UKUPNOJ ŠTEDNJI
Po viđenju (avista)
40%
1-6 meseci
10%
6-12 meseci
40%
Duže od 12 meseci
10%
 
 
 
Zanimljivo je da je od početka krize poverenja u bankarski sektor u Srbiji došlo samo do promene u ročnosti uloga i to tako da se učešće uloga oročenih na 1-6 meseci smanjilo sa 15% na 10%, a da se učešće štednje po viđenju povećalo sa 35% na 40%.
 
Nakon velikog povlačenja štednje iz poslovnih banaka, u Srbiji se novac ponovo postepeno vraća u poslovne banke. Za razliku od ostalih vidova štednje i ulaganja, na prvom mestu investicionih fondova i hartija od vrednosti, gde nije došlo do pozitivnih pomaka, štednja se osetno povećava poslednjih 120 dana. Razlog tome su svakako visoke kamatne stope koje nude banke, garancije države do 50.000€ štednih uloga i privremeno ukidanje poreza na ostvarenu dobit u vidu kamate.
 
Prema istraživanju Erste Grupe, štednja je sve popularnija u svim zemljama Evrope, a osnovni razlozi tome su povećane garancije država na bankarske depozite i smanjenje poreskih nameta država po osnovu ostvarenih kamata. Pored toga, uočeno je da se tokom krize veća sredstva izdvajaju za štednju. Tako, Austrijanci preferiraju štednju na duži period od 2 do 4 godine (i izdvajaju čak 190 evra mesečno za štednju), Rumuni vole fleksibilne, kraće rokove do 3 meseca, a Česi više vole srednjoročni pristup od oko 2 godine.
 
Posmatrajući ukupne odnose, Srbija se trenutno ne razlikuje drastično od ostalih evropskih zemalja u tranziciji. Najveći deo ušteđevine stanovništva se nalazi u depozitima poslovnih banaka, a izuzetno mali u različitim hartijama od vrednosti. Međutim, u periodu pre krize, stanovnici Srbije su bili daleko konzervativniji od stanovnika ostalih zemalja istočne Evrope, prvenstveno u pogledu ulaganja u investicione fondove i hartije od vrednosti. To je donekle i rezultat nerazvijenosti domaćeg tržišta, a manje neinformisanosti i konvencionalnosti pri ulaganju građana naše zemlje. Sem toga, u našoj zemlji nisu razvijeni moderniji načini štednje u bankama i štedno-kreditnim zadrugama, kao što je stambena štednja, dugoročna štednja sa fiksnom kamatnom stopom i sl..
 
Problem naše zemlje je izuzetno nizak stepen štednje i investiranja stanovništva. Npr. dok se u našim investicionim fondovima nalazi tek oko 5 evra po stanovniku, u Hrvatskoj je taj iznos oko 1.000 evra, a u Slovačkoj oko 900 evra. U našoj zemlji je tek oko 23.000 građana imalo neki vid učešća na berzi, dok je taj broj i nekoliko desetina puta veći u pojedinim zemljama istočne Evrope.


Pogledajte arhivu istraživanja
Kalkulator dozvoljenog minusa
Dozvoljeni minus
Nedozvoljeni minus
dana