Otkako je slučaj Snouden zaokupio svetsku javnost, svi govore o bezbednosti računara. Jedna nemačka osiguravajuća kuća je srećna zbog besplatne reklame jer nudi „kibernetičko-osiguranje“.
Naime, odmah nakon što je bivši službenik američke tajne službe NSA Edvard Snouden otkrio njene podatke, na tržištu se pojavio odgovarajući tematski paket osiguravajućeg društva Alijanc.
Visina iznosa koji firme treba da plate osiguravajućoj kući je različita, u zavisnosti od branše i veličine kompanije, odnosno od jačine osiguranja sistema. Pojedine branše sama Alijanc grupa ne želi kao klijente, posebno one s velikim protokom podataka koje su samim tim i visoko rizične. Do sada nijedna banka nije postala klijent Alijanca, a privatno lice to ne može uopšte da postane. |
Nije samo slučaj Snouden pokazao da je bezbednost računarskih sistema puna rupa kao švajcarski sir. Soni je, na primer, imao toliko problema sa „Plejstejšnom 3“ koji je povezan na internet, tako da su hakeri 2011. napali internet-portal i mogli da vide mnoge lične podatke korisnika, uključujući i brojeve kreditnih kartica.
Bio je to senzacionalan slučaj, koji je naneo ogromnu štetu imidžu Sonija. No, takvu je štetu teško proceniti, ali i platiti.
Gornja granica štete koja bi mogla da bude isplaćena paketom „Kiber-protekt" je 50 miliona evra, što bi u jednom takvom slučaju bilo brzo premašeno.
Ali, ne moraju sve štete da budu tako spektakularne kao u slučaju Sonija. Alijanc brine i o štetama nastalim iz nehata, kada, na primer, slabo obučeni radnik napravi sistemsku grešku ili kada preduzetnik svoje podatke čuva u internet-oblaku (Cloud).
Ako se zbog hakerskog napada tim podacima ne može prići, u tom slučaju pomažu stručnjaci Alijanca. Takođe i u slučaju da se preduzetnicima nanese šteta u inostranstvu zbog povrede autorskih i tržišnih prava.
Ostavi komentar