Deklaracije bi trebalo da pomognu kupcima da tačno razumeju šta kupuju
Međutim, u stvarnosti, one su često osmišljene da služe kao pametan marketinški alat, pored pružanja informacija. Proizvod može biti označen potpuno legalno, ali način na koji su informacije istaknute ili izostavljene može vas lako dovesti do pogrešnog zaključka.
Na primer, etiketa „bez dodatog šećera“ na prvi pogled zvuči kao garancija zdravijeg izbora. Ali to samo znači da šećer nije dodat posebno; proizvod ga i dalje može sadržati, bilo prirodno iz voća ili kroz sastojke kao što su koncentrovani voćni sokovi.
Pored toga, šećer se često pojavljuje na etiketama pod drugim nazivima, kao što su glukozno-fruktozni sirup, dekstroza, maltodekstrin ili invertni sirup. Ako su takvi sastojci među prvima na listi, jasno je da je proizvod i dalje veoma sladak, bez obzira na istaknutu etiketu. Trebalo bi da pogledate redosled sastojaka Slično je i sa rečima poput "prirodno", "domaće", "tradicionalno" ili "bakino".
Takvi termini obično nemaju precizno pravno značenje, ali stvaraju utisak kvaliteta i autentičnosti. Ono što zaista vredi proveriti jeste spisak sastojaka, jer sve ostalo može biti samo pažljivo dizajnirana ambalaža. Takođe je važno obratiti pažnju na redosled sastojaka. Navedeni su od najzastupljenijih do najmanje zastupljenih.
Ako na ambalaži piše obilje malina, ali u sastavu piše da ih ima samo nekoliko procenata, jasno je gde se krije trik. Isto važi i za proizvode koji se reklamiraju kao integralni, ali u stvari sadrže uglavnom belo brašno sa manjim udelom integralne pšenice. Često se naglašava da je proizvod bogat proteinima, dobar izvor vlakana ili obogaćen vitaminima. Takve tvrdnje mogu biti tačne, ali ne otkrivaju celu sliku, piše Dnevno.hr
Proizvod može imati visok sadržaj proteina, ali istovremeno sadržati mnogo šećera ili drugih manje poželjnih sastojaka. Isticanje jedne prednosti može lako odvratiti pažnju od ostalih sastojaka.
Problematični i proizvodi bez glutena
Broj kalorija nije uvek onakav kakav izgleda. Energetska vrednost se često prikazuje po porciji, što je znatno manje od količine koju prosečna osoba zapravo pojede. Stoga je realniji pokazatelj poređenje nutritivnih vrednosti na 100 grama proizvoda.
Ponekad se oznaka "bez glutena" ističe i na hrani koja nikada prirodno ne sadrži gluten, kao što su pirinač ili kukuruz. Takva tvrdnja nije netačna, ali može stvoriti utisak posebne koristi tamo gde je zapravo nema.
Na kraju krajeva, najvažnije je pročitati spisak sastojaka, njihov redosled i nutritivne vrednosti na 100 grama. Slogani, velike reči i upečatljive slike su osmišljene da privuku pažnju. Sama deklaracija nije problem, ali ako je površno pročitamo, lako može postati marketinški alat, a ne pouzdan izvor informacija.
Ostavi komentar