Da li je avet Fokušime počela da bledi i da li Srbija ipak razmatra mogućnost da se upusti u avanturu nuklearnog energetskog biznisa na svojoj teritoriji ili u susedstvu? Vrata ovoj dilemi, otvorio je predsednik SANU Nikola Hajdin, izjavom da će se u Srbiji, od 2015. godine, preispitivati odluka o moratorijumu na izgradnju nuklearnih elektrana u na&sca
Dok grupa profesora Naučnog instituta Vinča, već dvadesetak godina pokušava da utiče na ukidanje moratorijuma, ekologisti uveravaju kako bi nuklearka na našem tlu dovela Srbiju na rub katastrofe.
| Računica nuklearaca je jasna: izgradnja nuklearne eklektrane, poput one u Krškom, košta oko dve milijarde dolara igodišnje proizvede 500 kubnih metara nisko i srednje radioaktivnog otpadnog materijala. Sa druge strane, termoelektrana slične snage, proizvedi milione tona ugljen-dioksida, sumpor-dioksida, prašine i letećeg pepela. |
Nešković, naime, smatra da je Srbija postigla odličan aranžman ulaskom u gasovodni projekat „Južni tok”, ali da bi, upravo zbog geostrateškog balansa, trebalo razmotriti ulazak u nuklearni biznis sa nekom zapadnom zemljom.
Da podsetimo, ministar Milutin Mrkonjić je razgovarao sa predstavnicima ruskog državnog giganta Rosatom, o mogućoj srpsko-ruskoj saradnji u oblasti nuklearne energije i učešću u rusko-bugarskom projektu, izgradnji nuklearne elektrane Belene u Bugarskoj.
Naučni savetnik dr Ilija Plećaš iz Instituta Vinča ističe da siromašna Srbija mora ostati u kontaktu sa visokim tehnologijama.
– Imali mi nuklearke ili ne, moramo imati znanje. Srbija u svom bliskom okruženju ima 15 nuklearnih elektrana. Svaka havarija koja bi se dogodila na elektranama u okruženju, vrlo brzo bi se, najviše za sat, osetila u Srbiji, noseći sa sobom i sve posledice koje jedan nuklearni incident može da proizvede – kaže Plećaš.
Ostavi komentar