Ista letnja poslastica nema istu cenu za svačiji džep - analiza pokazuje velike razlike između evropskih zemalja kada se cena sladoleda uporedi sa zaradama.
Jedna kugla sladoleda naizgled je mali letnji trošak, ali kada se uporedi sa platama, razlike među evropskim zemljama postaju ogromne. Dok radnik u Nemačkoj za omiljenu poslasticu treba da izdvoji manje od osam minuta rada, zaposlenom u Grčkoj potrebno je gotovo tri puta više vremena.
Okvirno poređenje cena i primanja u deset evropskih zemalja pokazuje da ista kugla sladoleda ima potpuno različitu "vrednost" u zavisnosti od toga gde je kupujete i koliko zarađujete. U analiziranom uzorku najskuplja kugla sladoleda zabeležena je u Ujedinjenom Kraljevstvu, dok je najniža cena bila u Turskoj.
Cene su se kretale od oko 1,15 do 4,10 evra, u zavisnosti od zemlje, grada, lokacije prodajnog mesta, vrste poslastičarnice i veličine porcije. Važno je napomenuti da cene na turističkim lokacijama često mogu biti znatno više. Tako u većem delu kontinentalne Grčke kugla sladoleda košta oko 2,60 evra, dok na popularnim ostrvima cena može dostići i četiri do šest evra. Slična situacija je i u Turskoj, gde se na turističkim destinacijama kugla sladoleda prodaje za oko 100 do 120 turskih lira, odnosno približno 1,85 do 2,20 evra. To je više od prosečne cene na uobičajenim prodajnim mestima u Istanbulu.
Podaci za Ujedinjeno Kraljevstvo nisu u potpunosti uporedivi sa ostalim zemljama, jer Britanci ređe kupuju pojedinačne kugle u poslastičarnicama, a češće biraju točeni sladoled u kornetu ili fabrički pakovane proizvode. Istraživanje sprovedeno za Aldi među 2.000 britanskih roditelja pokazalo je da su za sladoled iz kombija u proseku plaćali oko 2,65 funti, odnosno oko 3,10 evra.
Koliko rada je potrebno za jednu kuglu sladoleda?
Cena sama po sebi ne pokazuje koliko je sladoled zaista pristupačan lokalnom stanovništvu. Zato je urađeno poređenje koliko minuta rada je potrebno da bi se zaradila jedna kugla. Za zemlje Evropske unije korišćeni su podaci Eurostata o godišnjim neto primanjima samca bez dece koji prima prosečnu platu u svojoj zemlji. Za Tursku i Ujedinjeno Kraljevstvo korišćeni su uporedivi podaci OECD-a.
Godišnja primanja zatim su preračunata u procenjenu zaradu po minutu, uz podatke o prosečnom radnom vremenu. Prema toj računici, najveću kupovnu moć ima radnik u
- Nemačkoj - njemu je za jednu kuglu sladoleda potrebno oko 7,4 minuta rada
- Ujedinjenom Kraljevstvu potrebno je oko 9,3 minuta
- Belgiji 11,4 minuta
- Italija sa 13,2 minuta
- Francuska sa 14,5 minuta.
- Radnici u Turskoj, Poljskoj i Španiji za istu poslasticu moraju da rade približno 15 minuta
- u Portugalu potrebno oko 16,6 minuta.
Najveća razlika zabeležena je u Grčkoj, gde je za jednu kuglu sladoleda potrebno oko 20,9 minuta rada. To znači da grčki radnik za istu poslasticu mora da radi gotovo tri puta duže nego radnik u Nemačkoj. Iako je reč o ilustrativnom proračunu koji ne uzima u obzir individualne plate, poreze, radne uslove i razlike među zaposlenima, on pokazuje koliko ista svakodnevna kupovina može različito da optereti kućni budžet širom Evrope.
Ostavi komentar