Uz pomoć ostataka šargarepe počeli su da uzgajaju jestive gljive, koje potom služe za proizvodnju visokokvalitetnih proteina
U svetu u kojem je šargarepa čest sastojak brojnih jela na različitim meridijanima, veliki deo ovog povrća - zajedno sa lišćem na njegovom vrhu - najčešće završi kao otpad. I pored svih priča o njenim nutritivnim vrednostima i zdravstvenim benefitima, tu se obično završava njen put. Ili se barem do sada tako činilo.
Naučnici su, međutim, uspeli da ovu „neželjenu“ masu iskoriste na potpuno novi način. Uz pomoć ostataka šargarepe počeli su da uzgajaju jestive gljive, koje potom služe za proizvodnju visokokvalitetnih proteina. Rezultate svog istraživanja objavili su u časopisu Journal of Agricultural and Food Chemistry.
Kako je šargarepa postala pljeskavica?
Zamislite industrijska postrojenja u kojima se šargarepa prerađuje u sokove, zdrave grickalice ili prah. Kada se izdvoje delovi namenjeni ishrani, ostaje velika količina otpada bez jasne svrhe i primene. U većini slučajeva, taj materijal se do sada jednostavno bacao. Međutim, naučnici su postavili jednostavno, ali ključno pitanje: šta ako ovu gomilu ne posmatramo kao otpad, već kao vrednu sirovinu? Rešenje su pronašli u gljivama, tačnije, u micelijumu, mrežastom telu gljive koje više podseća na paučinu nego na klasični pečurkin šešir.
Micelijum je posađen na ostatke šargarepe, gde nije samo rastao, već je aktivno prerađivao materiju, upijajući hranljive sastojke i pretvarajući ih u bogat biljni protein. Prava „magija“ dogodila se kada su ljudi dobili priliku da isprobaju proizvode napravljene od ovog neobičnog izvora proteina.
Veganske pljeskavice i kobasice, umesto uobičajenih sastojaka poput soje ili leblebija, proizvedene su upravo od micelijuma koji se hranio ostacima šargarepe. Reakcije su bile iznenađujuće pozitivne, većini ispitanika novi proizvodi su se više dopali od klasičnih alternativa na bazi biljnih proteina. Za istraživače, ovaj uspeh nije bio samo pitanje novog ukusa, već potvrda šire vizije budućnosti ishrane.
Vizije u kojoj ne postoje beskorisni ostaci i u kojoj se svaki deo namirnice koristi do kraja. Umesto gomila otpada, svaka šargarepa mogla bi da postane početak nečeg novog, korisnog i ukusnog - sistema u kojem se hrana proizvodi u zatvorenom krugu.
Ostavi komentar