Nekada je poslovno carstvo Rinata Ahmetova činilo gotovo četiri odsto ukrajinskog BDP-a, dok se njegovo bogatstvo procenjivalo na oko 31 milijardu evra.
Pod njegovom kontrolom bili su rudnici, čeličane, energetske kompanije, mediji i fudbalski klub Šahtjor. Danas se njegovo bogatstvo procenjuje na oko pet milijardi evra. Veliki deo nekadašnje industrijske imperije ostao je na teritorijama zahvaćenim ratom, a najbogatiji Ukrajinac pokušava da od Rusije naplati ogromnu odštetu za izgubljenu i uništenu imovinu, piše Express.
Prema navodima medija, njegova potraživanja mogla bi da dostignu čak 17 milijardi evra. U središtu čitave priče nalaze se Mariupolj i Azovstal, nekadašnji simboli Ahmetovljevog poslovnog carstva, a potom jedno od najpoznatijih mesta borbi u ratu u Ukrajini.
Od siromaštva do milijardi
Ahmetovljeva životna priča počela je daleko od milijardi. Rođen je 1966. godine u Donjecku, u siromašnoj porodici tatarskog porekla. Sam je svojevremeno govorio da je porodica živela u kući od svega 20 kvadratnih metara, bez toaleta i umivaonika. Njegov otac bio je rudar i rano je preminuo od profesionalne bolesti pluća. Prvi kapital Ahmetov je, prema sopstvenom priznanju, zaradio igrajući karte. Kasnije je poslovao u trgovini ugljem i koksom, a tokom burnih devedesetih počeo je uspon koji će ga pretvoriti u jednog od najmoćnijih poslovnih ljudi Ukrajine.
Godine 2000. osnovan je System Capital Management (SCM), kompanija koja je postala osnova njegovog poslovnog carstva.
Carstvo od čelika, uglja i struje
Tokom narednih godina Ahmetov je ubrzano širio poslovanje. SCM je okupljao metalurška i rudarska preduzeća, a 2006. godine Ahmetov i njegov partner Vadim Novinski osnovali su Metinvest. U sastav kompanije ušli su neki od najvećih pogona ukrajinske industrije, uključujući i Azovstal u Mariupolju.
Drugi važan stub poslovnog carstva bila je energetika, okupljena oko kompanije DTEK, koja je 2014. godine kontrolisala značajan deo ukrajinskog energetskog tržišta. Ahmetov se širio i na poljoprivredu i medije, dok je posebno mesto u njegovoj imperiji zauzimao fudbalski klub Šahtjor. Od 1996. do 2016. godine u klub je, prema dostupnim podacima, uložio gotovo dve milijarde dolara. Godine 2009. u Donjecku je otvorena i čuvena Donbas Arena.
Razmere njegovog poslovnog uticaja najbolje pokazuje podatak da su kompanije SCM-a do 2013. godine činile gotovo četiri odsto ukrajinskog BDP-a.
Rat mu je prvo oduzeo Donbas
Prvi veliki udarac stigao je 2014. godine. Sukobi u Donbasu doveli su do toga da Ahmetov izgubi kontrolu nad velikim delom imovine u regionu u kojem je izgradio svoje poslovno carstvo. Proruske snage zauzele su čak i njegovu rezidenciju u Donjecku, dok je Šahtjor morao da napusti grad. Preduzeća na teritorijama pod kontrolom proruskih snaga još neko vreme nastavila su da posluju i plaćaju poreze Ukrajini, ali su 2017. godine nacionalizovana.
Ahmetov je tako izgubio deo industrijske baze na kojoj je decenijama gradio bogatstvo, ali najveći udarac tek je usledio.
Azovstal ostao u ruševinama
Ruski napad na Ukrajinu 2022. godine pogodio je neke od najvrednijih delova njegove poslovne imperije. Mariupolj, grad u kojem je Ahmetov kontrolisao dva ogromna metalurška postrojenja, postao je jedno od glavnih ratišta. Azovstal je tokom višenedeljnih borbi teško oštećen i gotovo potpuno uništen. Za Ahmetova to nije bio samo simboličan gubitak. U ruševinama Mariupolja ostao je veliki deo industrijskog sistema koji mu je decenijama donosio milijarde.
Njegovo bogatstvo, koje se svojevremeno procenjivalo na oko 31 milijardu evra, danas se procenjuje na približno pet milijardi.
Rusiji ispostavio račun od milijardi
Ahmetov sada pokušava da deo izgubljenog bogatstva nadoknadi sudskim putem. Protiv Rusije je pokrenuo više pravnih postupaka zbog uništenja i oduzimanja njegove imovine. Ukupna potraživanja mogla bi da dostignu čak 17 milijardi evra, prema navodima medija. Među najvažnijim predmetima nalazi se upravo imovina povezana sa Azovstalom i drugim kompanijama u Mariupolju.Tako je poslovna imperija koja je nekada počivala na rudnicima, čeliku i energiji Donbasa postala jedan od najvećih privatnih ekonomskih gubitaka nastalih tokom rata. Čovek koji je godinama bio sinonim za poslovnu moć Donjecka danas pokušava da na međunarodnim sudovima naplati ono što je ostalo iza njega - fabrike, imovinu i milijarde evra izgubljene u ratu.
Ostavi komentar