Sve više ljudi u Nemačkoj oseća se hronično umorno i mentalno iscrpljeno. Ovaj osećaj pogađa sve – od dece do starijih. Broj slučajeva takozvanog burnouta porastao je čak dvadeset puta od 2004. godine. Istovremeno, broj dana bolovanja je na rekordnom nivou.
Nemci u proseku zbog bolesti ne rade čak 24,9 dana godišnje, što je najviše među zemljama OECD-a.
U poređenju sa Švajcarskom ta brojka je upola manja, tvrdi za "Kamaticu" Miroslav Kojadinović, član ekspertske komisije za energetsku efikasnost BDSF i naglašava da stručnjaci govore o „kolektivnom zamoru" – fenomenu koji ima i zdravstvene, političke i ekonomske posledice.
- Zaposleni u zdravstvu, poput medicinskih sestara i lekara, često rade u smenama koje iscrpljuju i fizički i psihički. Mnogi se suočavaju sa nedostatkom osoblja, preopterećenjem i emocionalnim stresom, što dovodi do sve češćih slučajeva burnouta. U IT sektoru, radnici se bore sa stalnim pritiskom da budu produktivni, dostupni i inovativni, dok istovremeno balansiraju između posla i privatnog života. Roditelji sa malom decom često se osećaju preopterećeno, pokušavajući da usklade posao, brigu o deci i kućne obaveze, a podrška sistema često izostaje - tvrdi naš sagovornik.
On dalje naglašava da mladi ljudi, koji tek ulaze na tržište rada, sve češće izražavaju osećaj demotivacije i gubitka smisla, jer ne vide jasnu perspektivu i nagradu za trud.
- Prosečna radna nedelja je kraća nego u ostatku EU, a broj godišnjih radnih sati po osobi je znatno ispod proseka OECD-a. Sve više ljudi prelazi na rad sa skraćenim radnim vremenom, najčešće zbog želje za više slobodnog vremena i porodičnih obaveza. Međutim, manje rada nije nadoknađeno većom efikasnošću. Naprotiv, rast produktivnosti u Nemačkoj je sporiji nego u mnogim drugim zemljama. Mnogi više ne veruju da se trud i zalaganje isplate, dok istovremeno rastu očekivanja od države. Država, kroz visoke poreze i socijalna davanja, često šalje poruke koje ne podstiču radnu etiku. U nekim slučajevima, građanski dodatak je gotovo jednak plati, pa se dodatni rad ne isplati - isiče Kojadinović.
Stručnjaci upozoravaju da ovakva politika demotiviše i zaposlene i poslodavce. Političari često postavljaju ciljeve, ali retko govore o tome šta građani treba da urade da bi se ti ciljevi ostvarili. Bez aktivnog učešća građana, reforme u Nemačkoj neće uspeti.
- Nemačka je decenijama gradila svoj uspeh na izvozu industrijskih proizvoda. Danas, taj model više ne donosi iste rezultate. Privreda je u krizi, a dodatni izazov je starenje stanovništva i nedostatak stručne radne snage. Gube se visoko kvalifikovani stručnjaci, koji se ne mogu nadoknaditi čak ni u najoptimističnijim prognozama migracija. Sa manje rada, ovaj problem se neće rešiti. Nemačka mora da pronađe način da prevaziđe kolektivni umor. Potreban je mentalni zaokret – kako u politici, tako i među građanima. Kao i posle Drugog svetskog rata, zemlja mora da se ponovo izgradi, prilagođena novim izazovima - zaključuje nas sagovornik.
Ostavi komentar