Nemačka se bori sa stanjem svoje ekonomije. Preduzetnik Nikolas Stihl, inače predsednik Nadzornog odbora Stihla, kompanije koja proizvodi poznate motorne testere, ima jednostavno rešenje.
Nemačka privreda se nakon nekoliko slabih godina oporavlja veoma sporo.Više cene energije povećavaju inflaciju i opterećuju potrošnju. Ipak, prema ifo Institutu, veća državna ulaganja u infrastrukturu, klimatsku neutralnost i odbranu, kao i podsticaji iz inostranstva, sprečavaju ozbiljniji pad.
Predsjdnik Nadzornog odbora Nikolas Stihl želi da zaposleni rade više. Međutim, za to ne bi trebalo da dobiju veću platu, piše Merkur.de. Uprkos pozitivnoj prognozi instituta ifo, industrija je trenutno pod velikim pritiskom. Cene energije, geopolitički sukobi, nedostatak kvalifikovane radne snage i slaba konkurentska pozicija opterećuju Nemačku kao poslovnu lokaciju.
Nikolas Stihl sada se uključio u ovu raspravu. U tekstu za Euronews, predsednik Nadzornog odbora proizvođača motornih testera poziva na povećanje sedmičnog radnog vremena.
Stihl traži 40-satnu radnu nedelju u privredi
Prema Stihlu, Nemačka je već godinama zarobljena u kriznom režimu.
- U proteklih osam godina izgubili smo oko 15 odsto naše industrijske proizvodnje. Svakog meseca Nemačka gubi oko 15.000 industrijskih radnih mesta.
Preduzetnik smatra da moraju da se stvore "bolji okvirni uslovi" za održiv oporavak. Njegov ključni zahtev je da se radna sedmica produži na 40 sati – izričito bez odgovarajućeg povećanja plata.
To mišljenje dele i drugi poslodavci. Nemačka je izgubila prednost u produktivnosti u odnosu na ključne konkurente, koja je ranije opravdavala visoke troškove rada. Stihl to povezuje s dodatnim predlozima reformi: ograničavanjem doprinosa za socijalno osiguranje na 40 odsto bruto plate, produženjem radnog veka, privlačenjem kvalifikovanih imigranata i smanjenjem birokratije.
Sistem od 40 sati rada bez povećanja plate smanjio bi satnicu
Radna nedeljaod 40 sati bez dodatne naknade teoretski bi značila nižu zaradu po satu. Za kompanije bi to moglo smanjiti troškove rada po proizvedenoj jedinici, ali samo ako dodatno radno vreme zaista donese veću dodanu vrednost.
I upravo tu se pojavljuje problem. Princip "više je bolje" često ne važi na radnom mestu. Kraće radno vreme znači visoku produktivnost? Šta kaže istraživanje?
Analiza Fondacije Hans Böckler iz 2007. godine, koja je upoređivala radno vreme i produktivnost po satu u evropskim zemljama, zaključila je da su zemlje s relativno kraćim radnim vremenom često imale visoku produktivnost po satu rada. Nemačka spada među zemlje s relativno kratkim radnim vremenom i natprosečnom produktivnošću po satu.
Stručnjak WSI-ja Hartmut Seifert ukazuje na moguću povezanost: kraće radno vreme moglo bi povećati učinak i koncentraciju, smanjiti broj grešaka i time povećati produktivnost po satu. To ne znači da je svako skraćivanje radnog vremena automatski ekonomski korisno. Međutim, pokazuje da dodatni radni sati nisu nužno najsigurniji put ka većoj produktivnosti ili blagostanju.
Ostavi komentar