Odluka Naftne industrije Srbije (NIS) da proda svoje poslovanje u Bugarskoj nije slučajan potez, već deo šireg procesa restrukturiranja poslovanja pod pritiskom sankcija i geopolitičkih faktora
Prema rečima profesora Ekonomskog fakulteta Velimira Lukića, iako snabdevanje Srbije ostaje stabilno, budućnost ruskog kapitala u regionu je sve neizvesnija.
Upravni odbor NIS-a odobrio je prodaju svoje ćerke kompanije "NIS Petrol Bugarska", koja upravlja sa 22 benzinske pumpe. Glavni razlog za ovakvu odluku su finansijski problemi i neprofitabilno poslovanje na bugarskom tržištu.
Uticaj Brisela i Vašingtona
Iako američke sankcije nemaju direktan uticaj na povlačenje NIS-a, profesor Lukić objašnjava da deluju indirektno, stvarajući takozvane kapilarne efekte. Međutim, ključni pritisak dolazi iz Brisela. Evropska unija, naročito nakon usvajanja 18. paketa sankcija, pojačava mere protiv ruskih energetskih kompanija. Najnoviji paket, usvojen 18. jula, ima za cilj da potpuno ugasi gasovod "Severni tok" i oteža poslovanje ruske kompanije "Rosnjeft".
Finansijski rezultati i potencijal prodaje
Poslednji finansijski izveštaji NIS-a pokazuju najlošije rezultate u poslednjih pet godina, sa najvećim gubicima zabeleženim u drugom kvartalu. Ključni razlozi za to su pad cene nafte, rast troškova poslovanja, visoke zalihe i gubitak velikih kupaca zbog sankcija.
Uprkos lošem stanju u naftnom sektoru, Lukić veruje da bi NIS mogao da nađe kupca za svoj biznis u Bugarskoj. Zbog trenutno umerenih cena nafte, prodajna vrednost bi mogla biti niža, što bi moglo privući zainteresovane kupce.
Povlačenje se nastavlja
NIS je ranije najavio da razmatra izlazak i sa tržišta Rumunije, gde poseduje 19 benzinskih stanica. Kao i u slučaju Bugarske, profesor Lukić ovo objašnjava pritiskom Brisela, što potvrđuje šire strateško povlačenje NIS-a sa tržišta Evropske unije.
Održivo rešenje za Srbiju
Iako se NIS suočava sa globalnim i regionalnim izazovima, snabdevanje tržišta u Srbiji ostaje stabilno. Profesor Lukić predlaže da Srbija primeni strategiju sličnu nemačkoj, koja je sačuvala ruski kapital, ali promenila kontrolu i način upravljanja, kako bi se osigurala dugoročna stabilnost naftne industrije.
Ostavi komentar