Potrošnja platine već četvrtu godinu premašuje ponudu, dok je proizvodnja koncentrisana u svega nekoliko zemalja, zbog čega bi novi poremećaji na tržištu mogli snažno da poguraju cenu ovog plemenitog metala.
U vremenima ekonomske i geopolitičke neizvesnosti investitori tradicionalno traže utočište u plemenitim metalima. Dok zlato dominira kao sigurna luka, a srebro dobija sve veći značaj zbog industrijske primene, pažnju sve više privlači i platina.
Ovaj plemeniti metal koristi se u nakitu i investicionim polugama, ali i u automobilskim katalizatorima, hemijskoj i naftnoj industriji, proizvodnji stakla, medicini i tehnologijama vodonika. Njegovu vrednost dodatno bi mogla da podigne činjenica da potrošnja već četvrtu godinu zaredom premašuje ponudu.
Georgi Hristov iz kompanije Tavex Zlato&srebro ipak smatra da je preciznije govoriti o smanjenju raspoloživih količina nego o klasičnoj nestašici.
- Što su zalihe manje, tržište postaje osetljivije na svaki novi poremećaj. Ako zalihe do kraja godine zaista padnu ispod 1,75 miliona unci, govorimo o količini koja predstavlja svega nekoliko meseci globalne potražnje - kaže Hristov.
To znači da bi problem u velikom rudniku, nestabilno snabdevanje električnom energijom u Južnoj Africi ili poremećaj izvoza iz neke od ključnih zemalja mogli znatno snažnije da utiču na cenu nego ranije.
Nekoliko zemalja kontroliše većinu proizvodnje
Dodatni rizik predstavlja velika geografska koncentracija proizvodnje. Oko 70 odsto rudarske platine dolazi iz Južne Afrike, dok više od 90 odsto svetske proizvodnje potiče iz samo tri države.
- Kada više od 90 odsto proizvodnje zavisi od samo nekoliko zemalja, svaki lokalni problem veoma brzo postaje globalni problem - ističe Hristov.
Upravo zbog mogućeg manjka ponude sve češće se govori o cenama od 3.000, 4.000, pa čak i 5.000 dolara za uncu. Međutim, stručnjaci prave jasnu razliku između mogućeg i verovatnog scenarija.
- Cenu od 3.000 dolara smatrao bih mogućim scenarijem snažnog rasta, dok bih 4.000 do 5.000 dolara posmatrao kao scenario ozbiljnog poremećaja fizičkog tržišta, a ne kao osnovnu prognozu - navodi Hristov.
Za dostizanje viših nivoa bile bi potrebne veoma niske zalihe, ozbiljan poremećaj proizvodnje i snažan priliv investicionog novca. Industrijski potrošači tada bi mogli da počnu unapred da obezbeđuju zalihe, što bi dodatno smanjilo količinu metala dostupnu na tržištu. Tako nastaje paradoks - strah od nestašice može sam da proizvede dodatnu nestašicu. Ipak, rast cene ima i svoju protivtežu.
Što platina postaje skuplja, reciklaža postaje isplativija, rudnici dobijaju veći motiv za povećanje proizvodnje, dok industrija traži načine da smanji njenu upotrebu ili je zameni drugim metalima. Zato platina predstavlja zanimljivu investicionu priču: što je ima manje, to može postati vrednija, ali visoka cena istovremeno podstiče proizvodnju, reciklažu i traženje alternativa.
Ostavi komentar