Iako je sektor trgovine prošle godine zabeležio rekordnu dobit, nova državna uredba smanjuje marže osnovnih namirnica, što izaziva pad profita, rizik od otpuštanja i moguće dugoročne posledice po investicije i inovacije
Sektor trgovine na veliko i na malo zabeležio je prošle godine rekordnu dobit od 1,9 milijardi evra. Ali, ove godine poslovanje je neizvesnije jer je na snagu stupila uredba koja ograničava marže osnovnih namirnica, za koju trgovci tvrde da ih vodi u gubitak, dok vlast obećava da će time smanjiti inflaciju i zaštititi standard građana, piše portal Biznis i finansije.
Ekonomisti ocenjuju da će ovakva intervencija države na tržištu imati više negativnih nego pozitivnih rezultata. Prema podacima Agencije za privredne registre (APR), u sektoru trgovina na veliko i malo i popravka motornih vozila, posluju 31.253 privredna društva koja čine 27,7 odsto ukupnog broja firmi i zapošljavaju 244.536 radnika, odnosno 18,5 procenata ukupno zaposlenih u preduzećima.
Trgovinom se bavi 25,5 odsto velikih kompanija, 26% srednjih, 31,1% malih i 27,3% mikro preduzeća. Od ukupno 118.862 preduzetnika, 31,5% se bavi trgovinom i zapošljavaju 28,1% od 237.552 radnika koje angažuju preduzetnici. Isti izvor navodi da je zahvaljujući prošlogodišnjoj neto dobiti od 207,6 milijardi dinara (oko 1,9 milijardi evra), ovaj sektor bio najzaslužniji za ukupne pozitivne rezultate domaće privrede. Na listi „Sto naj“ privrednih društava u 2024.
Agencije za privredne registre, najveće prihode među trgovinskim lancima ostvario je Delez Srbija (167,36 milijardi dinara) i našao se na 6. mestu liste sto najvećih kompanija u Srbiji, Lidl je na 9. mestu sa prihodom od 110,12 milijardi, a Merkator S je na 12. mestu sa prihodom od 106,59 milijardi dinara.
Delez je prošle godine ima i najveću dobit (7,42 milijarde dinara) među trgovinskim lancima i po ovom pokazatelju je dospeo na 10. mesto liste „Sto naj“, dok je Lidl zauzeo 27. mesto sa dobiti od 4,69 milijardi dinara. Sa spiska najprofitabilnijih izostao je Merkator S, jer je u prošloj godini imao gubitak od 378 miliona dinara.
I pored velike profitabilnosti na nivou celog sektora, prosečne zarade u trgovini već godinama zaostaju za republičkim prosekom. Podaci Republičkog zavoda za statistiku (RZS) pokazuju da je u januaru ove godine prosečna neto plata u sektoru trgovine iznosila 83.830 dinara i bila je 17% niža od republičkog proseka. Najveće zarade zabeležene su u veleprodaji (112.579 dinara), dok je u maloprodaji prosečna plata od 75.429 dinara bila skoro 28% niža od republičkog proseka. Delatnost se obavljala u 82.757 objekata, kojih je bilo za 3,6% manje nego u 2023. godini.
Ko više „zida“ cene?
Ali, kada se bude svodila računica za ovu godinu, mala je verovatnoća da će trgovci ponoviti prošlogodišnji rezultat. Vlada Srbije je od 1. septembra na šest meseci ograničila marže na maksimalno 20% u odnosu na neto prodajnu cenu najvećim igračima u maloprodaji, koji ostvaruju više od 4,5 milijardi dinara godišnjeg prihoda. Ograničenje se odnosi na 23 grupe proizvoda sa oko 20.000 artikala i obuhvata značajan deo prometa, jer iako u trgovini radi veliki broj firmi i preduzetnika, 20 vodećih trgovinskih lanaca drži više od 80% tržišta, a tri najveća skoro polovinu.
Guvernerka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković je još pre dve godine optužila trgovinske lance da svojim visokim maržama podižu cene prehrambenih i drugih osnovnih namirnica i tako „pothranjuju“ inflaciju. Međutim, analiza Republičkog zavoda za statistiku iz 2023. godine je pokazala da u prehrambenom lancu veću maržu od trgovaca zaračunavaju prerađivači.Njihova bruto marža – koja pokriva troškove sirovina, radne snage, transporta, investicije, logistiku i uključuje dobit – iznosila je 54,1%, a u sektoru trgovine prosečnih 14,9% ili 3,6 puta manje.
Prema računici RZS, bruto profitna marža pre odbitka poreza na dobit, kod prerađivača je bila 2,4 puta veća i iznosila je 8,6%, dok je u maloprodaji bila 3,6%.Uprkos tome što je prošla godina za trgovce bila izuzetno profitabilna, pet najvećih trgovinskih lanaca zabeležilo je pad dobiti za oko 25%. Delez, Merkator S, Univereksport, DIS i Metro ostvarili su ukupno 8,3 milijarde dinara dobiti, što je za 2,4 milijarde manje nego godinu pre.
Vlada Srbije je u međuvremenu zatražila novu analizu od RZS-a, ali pre nego što su stigli rezultati, uvela je u septembru uredbu o ograničenju marži trgovcima, uz obrazloženje da u situaciji kada se prosečna marža u najvećim trgovinskim lancima kreće između 32% i 45,2%, takva mera je neophodna da bi se zaštitio standard građana.
Prema izjavama srpskih zvaničnika, uredba bi trebalo da snizi cene za 80% proizvoda koje građani svakodnevno kupuju i to za 10-20%. Republički zavod za statistiku je objavio da su cene proizvoda i usluga lične potrošnje u septembru, prvom mesecu primene uredbe, u odnosu na avgust ove godine u proseku niže za 1,6%, dok je godišnja inflacija sa avgustovskih 4,7% pala na 2,9% u septembru. Najveći pad cena (4,5%) zabeležen je kod hrane i bezalkoholnih pića.Rizik od „potisnute“ inflacijeEkonomska struka ima drugačiju računicu o dugoročnijim ishodima ove mere, a jednu od najdetaljnijih analiza objavio je član Fiskalnog saveta Slobodan Minić u septembarskom izdanju „Kvartalnog monitora“, koji se osvrnuo i na iskustva Mađarske i Rumunije koje su pre Srbije uvele slična ograničenja trgovcima.
Minić ističe da će uredba koju je donela Vlada Srbije najverovatnije imati ograničen i kratkotrajan učinak na usporavanje ukupne inflacije, iako se može očekivati umereno smanjenje cena kod dela obuhvaćenih proizvoda. Drugo, mera unosi značajne neravnoteže na tržište i nosi rizik od izraženih negativnih posledica.
- Mera ozbiljno dovodi u pitanje trenutni model poslovanja i profitabilnost maloprodajnog sektora, što može dovesti do otpuštanja radnika i poremećaja u lancu snabdevanja. U slučaju dužeg trajanja, mera destimuliše investicije usled povećane nepredvidivosti ekonomske politike, a njeno eventualno ukidanje bez unapred pripremljene izlazne strategije nosi rizik od ’potisnute’ inflacije i naglog cenovnog šoka - ocenjuje Minić i dodaje da se upravo to dogodilo u Rumuniji kada je ukinula ograničenje na cenu električne energije, koja je nakon toga naglo porasla za 20%.
Efekat vodenog kreveta
Ograničenje cena je „jedna od najstarijih i politički najprimamljivijih formi ekonomske intervencije, posebno u periodima visoke inflacije ili izraženih cenovnih šokova”. Zaštita kupovne moći potrošača jeste društveno prihvatljiv cilj, ali su posledice ovakvih mera složene, višeslojne i često kontraproduktivne, ističe Minić.Osim mogućih nestašica roba i pojave crnog tržišta, što se dogodilo u Mađarskoj kada je u kratkom periodu rasprodata godišnja potrošnja šećera, mogu se očekivati i suptilniji mehanizmi prilagođavanja tržišta.
Trgovinski lanci mogu sniziti kvalitet proizvoda u svom asortimanu, uvesti nove proizvode koji nisu obuhvaćeni uredbom i podići cene u drugim segmentima tržišta kako bi nadoknadili gubitak nastao ograničenjem marži, što je fenomen poznat kao efekat „vodenog kreveta“, navodi se u analizi.
Autor predviđa da će dugoročno doći do pada investicija i inovacija u ovom sektoru, te da će se trgovci obuhvaćeni uredbom naći u situaciji da im prihodi padaju a troškovi rastu zbog poskupljenja energenata i rasta plata nakon najavljenog povećanja minimalne zarade. To može imati za posledicu otpuštanja dela radnika i gašenje nedovoljno profitabilnih objekata. Negativne posledice mogu pogoditi i male trgovce, koji nisu obuhvaćeni uredbom. Primer je Mađarska, gde su mali trgovci dovedeni do ivice opstanka jer nisu mogli da se takmiče sa neprirodno niskim cenama u velikim trgovinskim lancima. Probleme bi mogli da imaju i domaći proizvođači, upozorava Minić, jer će trgovci pokušati da se okrenu jeftinijim proizvodima iz uvoza.
Ostavi komentar