Postoji veliki raskorak između normativnog i stvarnog, te je u praksi imovina akcionara, i prava koja iz nje proizilaze praktično bez zaštite.
Katarina Đulić i Tanja Kuzman, profesorke beogradskog Fakulteta za ekonomiju, finansije i administraciju sprovele su istraživanje o zaštiti manjinskih akcionara u Srbiji koje pokazuje da se naši propisi, koji regulišu ovu oblast, gotovo ne razlikuju od pravila u Evropskoj uniji.
- Ukoliko svoje pravo akcionar ne može da zaštiti pred organima prinude, odnosno sudovima i Komisijom za hartije od vrednost, onda on ne uživa stvarnu zaštitu, iako je ”na papiru” ima. Čak iako je skup prava datih akcionaru zadovoljavajući, jer su napredna zakonska rešenja usvojena reformom, on postaje besmislen ukoliko se zbog nerazumevanja ili nedostatka legitimiteta, pravila masovno krše. Zbog loših institucija, vlasnik akcija ne može da obezbedi njihovu prinudnu primenu, što je čest slučaj u zemljama u tranziciji - napominju Đukić i Kuzman.
One napominju da je u Izveštaju o konkurentnosti 2011-2012. Svetskog ekonomskog foruma, Srbija svrstana na 140. mesto od 142 zemlje koje su obuhvaćene izveštajem.
Ostavi komentar