Štednja u banci, novac na tekućem računu, imovina u sefu deo su nasleđa koji se može naslediti kada bliska osoba umre. Nasleđivanje te imovine, može, međutim da bude prava golgota zbog komplikovane pravne regulative.
Takođe, tu je i dosta praktičnih problema koji prate prikupljanje dokaza o toj imovini koju treba da nasledite, odnosno brojeva računa, tačan iznos sredstava, brojeve i kombinacije sefova.
Odnos banke i klijenta je ugovorom zaštićen, privilegovan odnos koji se zasniva na poverenju. Brojevi računa, iznosi koji se nalaze na računima, kombinacije sefova i podaci o sredstvima i imovini koju neko drži u banci zaštićeni su "bankarskom tajnom".
Po pravilu, podaci o štednji se mogu dati na uvid štediši - licu koje je uložilo sredstva u banku. Ali, kako doći do tog podatka, ukoliko je štediša preminuo? Postavlja se pitanje, ko ima pravo da dobije podatke o štednji pokojnika? Naslednici?
Problem je što bankari ne raspolažu podacima o naslednicima, da li postoji testament ili drugi ugovo ili dokument kojim je on određen. Zvanično, naslednici su određeni posle završene ostavinske rasprave, po dobijanju pravosnažnog rešenja, ukoliko ta štednja bude njime obuhvaćena.
Međutim, čest je slučaj da naslednici ne znaju u kojoj banci i koji iznos je pokojnik imao na štednji, kao ni to da li je štednja u dinarima ili u stranoj valuti.
U takvim situacijama obraćaju se Kreditnom birou Udruženja banaka Srbije, znajući da on objedinjuje podatke svih banaka. Međutim, to nije pravo mesto. Ono što mnogi ne znaju je da Kreditni biro ne raspolaže podacima o štednji, već raspolaže podacima banaka, lizing kompanija i drugih pružaoca usluga o obavezama pravnih i fizičkih lica, koje imaju prema pružaocima usluga i o urednosti u izmirivanju tih obaveza.
Znači, Kreditni biro ima podatke o stvarnim i potencijalnim potraživanjim pružaoca usluga od fizičkih lica (krediti i jemstvo po njima, tekući računi, debitne i kreditne kartice, lizing ugovori), kao i od pravnih lica i preduzetnika (tekući računi, krediti i jemstvo po njima, eskontovane hartije od vrednosti, potencijalne obaveze - garancije, avali i nepokriveni akreditivi i jemstvo po potencijalnim obavezama, a uskoro će biti dostavljeni i podaci o kreditima uzetim kod inokreditora i o kreditnim poslovnim karticama).
Prema tome, Kreditni biro ne raspolaže podacima o sredstvima pravnih i fizičkih lica.
Kreditni biro raspolaže podacima o delu ukupnih tekućih računa fizičkih lica. U Kreditnom birou nalaze se samo računi po kojima može doći do stvarnog ili potencijalnog potraživanja banke.
Podatak o iznosu štednje predstavlja tajnu i saglasno zakonskim propisima, posebno Zakonom o bankama i Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Zakonom o bankama je precizirano da se podatak, koji predstavlja bankarsku tajnu, može dati na zahtev suda.
Prema tome, ukoliko je štediša preminuo, niko nema prava raspolaganja njegovim sredstvima do okončanja ostavinske rasprave.
Stoga je potrebno da naslednici pokrenu postupak ostavinske rasprave i ukoliko sumnjaju, ili su sigurni, da je pokojnik imao sredstava u nekoj banci, ali ne znaju iznos, da zatraže od suda da se zvanično obrati toj banci, sa zahtevom da ona, u određenom roku, dostavi sudu podatak, da li to lice (ime i prezime i obavezno jedinstveni matični broj građana - JMBG pokojnika) ima sredstva u banci, na kojim računima i koji iznos.
Ukoliko, pak, naslednici ne znaju kod koje je banke pokojnik imao sredstva, sud se obraća svakoj banci pojedinačno, sa zahtevom za dostavu podataka da li je pokojnik imao štednju i u kom iznosu. Spisak banaka sa adresama može se naći na sajtu Narodne banke Srbije www.nbs.rs.
Sve banke su dužne da, u datom roku, odgovore na zahtev suda. Po dobijanju odgovora banaka, održava se ročište ostavinske rasprave i određuje naslednik ili naslednici navedene štednje. Nakon pravosnažnosti sudskog rešenja, oni se obraćaju određenim bankama i mogu raspolagati tim sredstvima.
Još jedno, podsećanje na neke činjenice iz Zakona. Pravo da nasledite zaostavštinu ne zastareva ( član 221. stav 1. Zakona).
Da li banka ima pravo da traži naknadu za promenu imena (na osnovu rešenja o nasleđivanju) na računu stare devizne štednje?
Kakva je situacija kada je pokojnik imao ustedjevinu u inostranstvu, a naslednici nemaju podatak u kojoj banci?
Postovani,
Mene takodje zanima odgovor na pitanje koje je postavila Natasa, odnosno kako doci do podatka u kojoj banci je ostavilac imao otvoren racun? Konkretno, u pitanju je racun u Nemackoj.
Poštovani!
Mene zanima šta raditi u ovom slučaju:
od supruge je umro otac koji je imao ušteđevinu u eurima na koju je punomoć imala njegova nevjenčana supruga. Nakon njegove smrti / 28.02.2016./ prije ostavinske rasprave, ona odlazi u drugi grad i podiže kompletan iznos. Pošto smo sumnjali u takvu radnju, našli smo banku u kojoj je preminuli imao štednju i putem suda smo dobili potvrdu da je to dotična podigla 18. 03. 2016. u cjelosti. Pošto na računu u vrijeme ostavinske rasprave nije više bilo novaca sud je odlučio da se nema šta po tom pitanju djeliti.
Pitanje: dali osoba koja ima punomoć na štednju može podići novac nakon smrti osobe na koju glasi ta štednja prije ostavinske rasprave-pošto se zna da postoje nasljednici.
Hvala!
@Dražene, ovo je vrlo komplikovan sličaj, pošto nemamo pravno tim mi ne možemo da Vam damo precizan odgovor, a naš savet je da se obratite nekom dobrom advokatu i da vidite da li je ona pravno imala pravo da podigne novac pre ostavinske rasprave ili je možda došlo do propusta u banci.
Majčin sam staratelj. Nikada nije regulisala staru deviznu štednju po proceduri, kao dementna i nepokretna osoba. Tek nedavno sam pronašla njenu deviznu knjižicu (na koju sam inače ovlašćena, ali sam je potpuno smetnula sa uma). Molim za savet, unapred hvala
Drazene nije imala pravo da podize novac nakon smrti osobe jer posle smrti prestala je vaznost punomocja a u vasem slucaju
ta osoba je napravila krivicno delo prevare jer nije prijavila smrt osobe od koje ima punomocje.