Srbi su navikli da trpe, da se odriču, da stežu kaiš! Najpre su se odrekli kupovine novog automobila, potom nameštaja, pa letovanja, zatim im je šnicla postala “tanja”, a tanjir sve “plići”… Redukovali su izlaske, gotovo zaboravili na kulturne sadržaje, a sve ređe zalaze i u radnje sa firmiranom robom. Počeli su da se oblače kod Kineza.
Ali, kako kriza pokazuje “zube” sve žešće, i kineski šopovi su nam postali preskupi, pa sve više stanovnika Srbije zalazi u “sekend hend” šopove, a nemali broj njih pretura “kamare” polovne garderobe na buvljacima u nadi da će naći pristojan odevni komad za bagatelnu cenu!
Suknja za 200 dinaraU second hand radnjama se košulje mogu pazariti po ceni od 200-500 dinara, jakne za 950 - 2.800, haljine za 300 - 1.500, a džemperi od 200-900 dinara. Solidne ženske pantalone se mogu pronaći po ceni od 300 - 1.100 dinara, dok su suknje od 200 - 1.000. Cene dukserica se kreću od 200 – 700 dinara, kaputi su 3.000. |
Preduzimljivi Beograđani primenili su ”recept”, koji su videli u svetu: otvorili su radnje polovne robe, gde svi građani mogu da iznajme police i donesu na prodaju svoje stvari koje im ne trebaju u kući! Tako će se otarasiti viška stvari a ponešto i zaraditi.
Značajan broj građana posećuje i sajtove gde se mogu naći pristojni odevni komadi, čak firmirani, po pristupačnim cenama. Takođe, na internetu mogu da se pronađu oglasi koji nude roba “na kilo”. Deset kilograma garderobe iz Nemačke košta 3.000 dinara, što je prosečna težina dvadeset farmerica.
Dakle, neko će kod Kineza, neko na buvljak, a neko će se držati one engleske poslovice: “Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari!”.
Ostavi komentar