Rok za plaćanje eko-takse od 2024. godine pomeren je sa 31. jula na 30. april, a godišnja prijava podnosi se lokalnoj poreskoj administraciji prema sedištu firme ili preduzetnika.
Posle podnošenja prijave, ova obaveza se ne plaća odmah, već kvartalno u četiri jednake rate, po prijemu rešenja. Ukoliko rešenja kasne, obveznici privremeno nastavljaju uplatu prema prethodno utvrđenim iznosima, uz naknadno usklađivanje.
Nepodnošenje prijave u roku predstavlja prekršaj i nosi novčane kazne, dok kašnjenje u plaćanju povlači zateznu kamatu i mogućnost prinudne naplate. Obaveza plaćanja odnosi se na pravna lica, preduzetnike i paušalce, koji takođe podnose prijavu za naknadu za zaštitu životne sredine.
Postupak je uglavnom digitalizovan i sprovodi se preko portala lokalne poreske administracije uz elektronski potpis ili eID, ali je moguće i podnošenje na šalteru ili poštom. Visina takse zavisi od delatnosti i veličine firme, odnosno njenog uticaja na životnu sredinu. Paušalci plaćaju od 5.000 do 20.000 dinara godišnje, u zavisnosti od kategorije uticaja.
Najniže iznose imaju delatnosti sa malim uticajem poput obrazovanja ili sporta, dok najveće obaveze imaju sektori poput rudarstva, energetike i industrije. Kod velikih kompanija taksa može dostići i do dva miliona dinara godišnje, dok srednja i mala preduzeća plaćaju proporcionalno manje.
Propisi ograničavaju iznos takse na najviše 0,4 odsto godišnjeg prihoda, čime se obaveza prilagođava ekonomskoj snazi firme. U posebnim situacijama, poput osnivanja, gašenja ili promene statusa firme, nova prijava mora se podneti u roku od 15 dana. Nakon obrade prijave, lokalna poreska administracija dostavlja rešenje sa tačnim iznosom i instrukcijama za uplatu.
Ostavi komentar