Godinama je stajala zaboravljena u porodičnoj dokumentaciji, a tek nakon sudskog postupka naslednik je uspeo da dokaže pravo na novac koji je decenijama bio na računu.
Koliko starih štednih knjižica, fascikli i porodičnih dokumenata godinama skuplja prašinu u fiokama? Upravo jedna takva štedna knjižica promenila je život nasledniku iz Italije, koji je nakon višegodišnje pravne borbe uspeo da ostvari pravo na čak 110.000 evra.
Priča dolazi iz mesta San Đorđo Kanaveze, nedaleko od Torina, gde je Fabio Mineti, sređujući porodičnu dokumentaciju nakon smrti oca, pronašao dve stare štedne knjižice otvorene još sedamdesetih godina prošlog veka. Na njima je bilo položeno više od pet miliona italijanskih lira, a porodica je tokom decenija potpuno zaboravila da taj novac uopšte postoji.
Dve knjižice zaboravljene gotovo pola veka
Nakon što je pronašao knjižice, Mineti je pokušao da ostvari pravo na sredstva koja su nekada pripadala njegovim roditeljima. Međutim, postupak nije bio nimalo jednostavan, jer je banka koja je izdala štedne knjižice u međuvremenu prošla kroz niz statusnih promena, spajanja i reorganizacija. Zbog toga se obratio italijanskom udruženju koje pruža pravnu pomoć građanima u sporovima sa bankama, nakon čega je slučaj završio pred sudom.
Kako je ušteđevina narasla na 110.000 evra
Tokom postupka sudski veštaci nisu obračunavali samo prvobitni iznos položen u lirama. U obračun su uključeni i zakonska revalorizacija, kao i kamate koje su se obračunavale tokom više decenija. Na kraju je sud utvrdio da naslednik ima pravo na približno 110.000 evra, koje treba da isplati banka naslednica finansijske institucije kod koje je novac prvobitno bio deponovan.
Presudno pitanje bilo je - da li je potraživanje zastarelo?
Jedan od ključnih delova spora odnosio se na pitanje zastarelosti. Banka je tvrdila da je proteklo previše vremena i da naslednik više nema pravo da traži isplatu. Međutim, sud je zauzeo drugačiji stav. Presuđeno je da rok zastarelosti nije mogao da počne da teče sve dok naslednik nije saznao da štedne knjižice postoje, odnosno dok ih nije pronašao među porodičnim dokumentima. Upravo je taj argument bio presudan da njegov zahtev bude usvojen, prenosi jutarnji.hr..
Pouka koja može biti korisna i drugima
Ovaj slučaj pokazuje da stare štedne knjižice i druga finansijska dokumentacija mogu imati veliku vrednost, čak i kada se decenijama smatra da više ne znače ništa. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se ovakav ishod ne može automatski primeniti na sve slučajeve. Pravo na isplatu zavisi od propisa države u kojoj je novac bio položen, vrste štednog proizvoda, uslova pod kojima je otvoren račun, kao i konkretnih okolnosti svakog pojedinačnog slučaja. Zato savetuju da se stare štedne knjižice, ugovori i druga finansijska dokumentacija ne bacaju bez prethodne provere, naročito kada je reč o porodičnoj zaostavštini, jer se iza zaboravljenih papira ponekad može kriti imovina vredna desetine ili čak stotine hiljada evra.
Ostavi komentar