Srbija ulazi u novu eru energetskog tržišta, mogući gubici u sve nestabilnijem sistemu ponude i potražnje energije
Klasična pravila ponude i potražnje više ne funkcionišu na energetskom tržištu na način na koji smo navikli. Sve češće se dešava da struja, umesto da ima cenu, postaje „previše dostupna“, pa njena vrednost pada na nulu ili čak ispod nje. Taj fenomen, koji je u Evropi već postao uobičajen, sada se uvodi i u Srbiju, donoseći potpuno novu logiku poslovanja u energetskom sektoru.
Iza naizgled paradoksalnog koncepta negativnih cena krije se realnost savremenog energetskog tržišta - višak struje iz obnovljivih izvora u određenim satima obara cenu ispod nule, pa proizvođači praktično plaćaju da neko preuzme energiju.
Za Srbiju, koja je van EU ali snažno povezana sa njenim tržištem, ovo nije samo tehnička promena, već zaokret u funkcionisanju celog sektora.
Kako za Biz Srbija objašnjava Dejan Stojčevski iz SEEPEX-a, negativne cene donose i dobitnike i gubitnike:
- Industrija koja može fleksibilno da poveća potrošnju može čak i da zaradi trošeći struju, dok proizvođači iz obnovljivih izvora bez ugovora sa EPS-om mogu trpeti gubitke i plaćati penale. Ovaj mehanizam već je indirektno postojao - cene su u Srbiji padale na nulu, dok su u Evropi odlazile u minus. To je stvaralo dodatni pritisak, jer višak energije iz regiona nije mogao efikasno da se „upije“. Uvođenje negativnih cena trebalo bi da smanji te poremećaje i bolje uskladi domaće tržište sa evropskim.
Najveći izazov bio je kako tretirati negativnu cenu kroz PDV. Rešenje je da se ona ne posmatra kao prodaja robe, već kao usluga, na koju se obračunava porez - što najviše pogađa domaće firme, dok strane primenjuju pravila svojih zemalja.
Najviše koristi imaju fleksibilni industrijski potrošači, ali takav pristup zahteva znanje i aktivno praćenje tržišta. Za većinu kompanija preporuka je ili ulaganje u sopstvenu proizvodnju (solari, baterije) ili dugoročni ugovori po fiksnim cenama. S duge strane, najviše trpe upravo proizvođači zelene energije.
Kada ima previše sunca ili vetra, oni ne mogu lako da smanje proizvodnju, pa u uslovima negativnih cena moraju da plaćaju da bi prodali struju ili snose penale. Dodatni pritisak dolazi od CBAM mehanizma EU, koji uvodi takse na ugljenični otisak. To je povećalo razliku u ceni i smanjilo tranzit kroz Srbiju, stvarajući nelogične tržišne situacije.
Istovremeno, postoji rizik da će se sva „zelena“ energija iz Srbije izvoziti tamo gde je skuplja, ostavljajući domaće tržište zavisnim od termoelektrana. Uvođenje negativnih cena čini Srbiju pionirem u regionu van EU i približava je jedinstvenom evropskom tržištu. To donosi i prilike i rizike, ali jedno je izvesno - energetsko tržište postaje sve nestabilnije, a prilagođavanje novim pravilima više nije opcija, već nužnost.
Ostavi komentar