Jedna od starih poslovica kaže da „sve što sija nije zlato“, ali u Iranu danas to ne važi.
Posle 12-dnevnog rata s Izraelom, građani masovno ulažu u zlato i druge „sigurne vrednosti“, strahujući od inflacije, sankcija i ekonomske neizvesnosti.
Trgovci na teheranskom Velikom bazaru kažu da je svaki novi naslov o ponovnim sankcijama Ujedinjenih nacija, padu rijala ili obnovljenim regionalnim tenzijama poslao talase ljudi u kupovinu takozvane „imovine koja čuva vrednost“.
To uključuje dolare, zlato, srebro, dijamante, kriptovalute i, u manjoj meri, akcije.
Mansur, 28-godišnji trgovac zlatom i nakitom na bazaru, rekao je za AP da nikada nije video toliku potražnju.
„U protekle dve nedelje prodao sam šest kilograma zlata običnim ljudima, što je novo iskustvo za mene“, rekao je Mansur, koji je pristao da govori samo pod uslovom da se koristi njegovo ime zbog straha od odmazde, i dodao:
„Ljudi žure da kupuju jer se boje da će njihove ušteđevine izgubiti vrednost.“ Behzad Rašvand, 57-godišnji muškarac, rekao je da zlato smatra jedinom zaštitom od galopirajuće inflacije u Iranu.
„Trenutno vidim zlato kao najbolji način da sačuvam vrednost. Kad god zaradim novac, pretvorim ga u zlato“, dodao je.
Tokom leta, jednogramske, 18-karatne zlatne poluge koštale su oko 115 miliona rijala, odnosno oko 100 dolara. Zlatnici su se prodavali za više od 1.000 dolara, a srebrni ingoti od 1 kilograma za skoro 2.000 dolara. U subotu je cena zlatnika u Iranu prvi put prešla 1,2 milijarde rijala. Mali srebrni poluzi od 100 grama postali su popularna početna investicija za porodice srednje klase.
Fateme Parsа, majka dvoje dece, sada žali što je nasledstvo iskoristila za kupovinu stana u Teheranu. Iako nekretnine ostaju vredne u nekim teheranskim naseljima, bankarski krediti i ušteđevine ljudi nisu pratile ogroman rast cena.
„S obzirom na rast globalne cene zlata, ponekad poželim da sam umesto toga kupila zlato; moja imovina bi porasla mnogo više nego nekretnine. Sada se čini da bi investiranje u srebro moglo biti isplativo, posebno za budućnost moje dece“, navela je.
Izveštaji o masovnim otpuštanjima u iranskoj ekonomiji, koja proizlaze iz problema s električnom energijom, potrošačkom potražnjom i sankcijama, kruže mesecima. Amir Ramezani, jedan od vodećih trgovaca zlatom u Teheranu, kaže da su neke imućnije porodice počele da prodaju deo imovine kako bi se održale.
Zlato i srebro posebno su dobili na značaju otkako su SAD počele da pojačavaju mere protiv iranskih prodavaca kriptovaluta, što je bila jedna od mogućnosti na koju su se Iranci oslanjali kako bi zaštitili svoje finansije.
„Kad god imam dovoljno novca da uštedim, odmah ga pretvorim u zlato“, istakao je Hamid Safari, prodavac audio opreme, i dodao:
„Kroz istoriju, zlato ne samo da je zadržalo svoju vrednost, nego je i raslo. Trebalo bi da učimo iz istorije ako želimo da izgradimo bolji život.“
Šira iranska ekonomija i dalje je pod teškim pritiskom međunarodnih sankcija koje su prekinule dotok investicija i ograničile pristup globalnim finansijama. Godine restrikcija oslabile su domaću industriju i dovele ključne sektore u borbu za modernizaciju.
A za one koji žele da iznesu novac izvan zemlje, tvrda valuta i nakit ostaju među retkim načinima da to učine. Postoji još jedan razlog o kojem Iranci nerado govore, a to je mogućnost da moraju biti u stanju da ponesu novac sa sobom u slučaju novog rata.
Veruje se da su desetine hiljada Iranaca koji žive u Teheranu pobegli iz glavnog grada tokom 12-dnevnog rata, odlazeći u unutrašnjost zemlje ili na sever. Kada su stigli, zatekli su neka područja preplavljena novopridošlima, a bankomati su bili prazni ili neispravni. Mnogi su poneli sve ušteđevine koje su mogli brzo da dohvate.
Ostavi komentar