Monetarne vlasti trenutno testiraju više modela za rešavanje loših kredita koji su dostigli nivo od oko pet milijardi evra - kaže prof. Branko Živanović sa Beogradske bankarske akademije.
- Najbliže su modelima investicionih fondova - centralizovanog ili više njih - kaže on.
SVAKO BRINE O SEBIBanke bi trebalo, kaže prof Živanović, i ponaosob da osnivaju po jedan ili više namenskih investicionih fondova za upravljanje, u prvi mah, sopstvenim lošim plasmanima. Bile bi to takozvane banke u senci, finansirane od matica. U drugoj fazi bi, prosto, fondovi nestajali ne prodajući samo aktivu nego i pasivu fonda. |
- Novac jeste veliki, ali je, ipak, tek između četvrtine i petine iznetog kapitala u banke matice u inostranstvu. Eventualno prisustvo države treba svesti na adekvatni deo učešća u kapitalu kroz banke u kojima je ona vlasnik i ništa više od toga. Negativne rezultate agresivne kreditne politike, koje su diktirale dominantno banke sa većinskim inostranim kapitalom, neodgovorno je finansirati novcem poreskih obveznika, a državu opteretiti dodatnim rizikom.
Živanović veruje i da je neophodno motivisati banke na ovakav korak. - Treba umanjiti porez na prodaju nepokretnosti iz kolaterala, ali i namet za oslobađenje rezervacija za potencijalne gubitke - veruje Živanović.
- Teret treba da podnesu banke sa većinskim inostranim kapitalom. Budžet za potencijalne gubitke i otpis jedne jače zapadne bankarske grupacije u regionu je od dve do 2,5 milijardi evra, a što je vrednost polovine naših loših kredita.
Ostavi komentar