Tekst objavljen: 23.10.2012 7:47        


Grupa privrednika iz Kraljevine Bahrein koja je protekle sedmice posetila Novi Pazar unela je još jednom zabunu u pitanje ko je pravi vlasnik fabrike Laroucci voda, doskoro poznate pod nazivom Voda voda. Naime, u delegaciji su bili članovi koji su se zvanično predstavili kao vlasnici te firme.

"Voda voda" se seli za Bahrein?

Na sajtu Agencije za privredne registre, međutim, i dalje se kao jedini vlasnik navodi Vlade Divac, a upisana je i zabeležba o postojanju spora o vlasništvu sa osnivačem firme Vojinom Đorđevićem. Zabeležba utvrđuje da se do okončanja sudskog postupka firma ne može prodavati, niti opterećivati hipotekama ili zalogom.

Blokada

Preduzeće Laroucci voda trenutno je zatvorilo kapije, a na telefone u firmi ne javlja se čak ni služba obezbeđenja. Račun su u postupku prinudne naplate za iznos od 30 miliona blokirale Kredi, Komercijalna i Nova agrobanka. Neizmiren račun od 45 miliona dinara, nastao od 2009. do kraja avgusta ove godine na ime korišćenja prirodnih resursa, Budžetski fond za vode još nije dostavio na naplatu. Nisu izmirena ni brojna milionska potraživanja u evrima prema poveriocima iz predstečajnog postupka, među kojima je, osim prvog vlasnika Vojina Đorđevića, i konsultantska kuća Ces Mekon, za usluge savetovanja.
U prilog sumnje da je takve transakcije ipak bilo, ide i činjenica da je u februaru ove godine, sa mesta direktora bez ograničenja otišao Zvonimir Nikezić, vlasnik konsultantske kuće Ces Mekon, a na tu funkciju je postavljen izvesni Miroslav Lazić, ali uz značajne ograde u raspolaganju i odlučivanju. Istovremeno, fabrika menja ime u Laroucci voda, ali je Lazić Danasu nedavno tvrdio da nije reč o prodaji, već o partneru čije je ime dodato radi lakšeg plasmana na arapsko tržište.

Taj poslovni potez, međutim, može biti doveden u pitanje jer osim spornog vlasništva, koje se u sudskom sporu utvrđuje već duže od pet godina, još 2009. fabrici je zbog neplaćanja nadoknade, oduzeta licenca za korišćenje naziva i dizajna boce, jer je pravo na taj brend ostalo u posedu prvog vlasnika Đorđevića, odnosno njegove firme Grenki list, registrovane u Sloveniji.

To je bio razlog da se distribucija Voda vode obustavi za sva inostrana tržišta, gde se prava intelektualne svojine i te kako poštuju. Skromni kontingenti plasirani su samo domaćim i crnogorskim kupcima, a koliko je globalna regulativa rigorozna po tom pitanju, svedoči podatak da su nedavno hrvatski carinici zaplenili isporuku od više tona Voda vode upućenu upravo za Bahrein kao reklamni paket.

Na našem tržištu međunarodna pravila ipak ne znače mnogo. Niti je tržišna inspekcija sprečavala proizvodnju tuđeg brenda, niti je Privredni sud u Beogradu, pred kojim je za preduzeće Voda voda bio pokrenut predstečajni postupak, to imao u vidu kada je usvojio plan reorganizacije u kome je osnovna pretpostavka - proizvodnja za koju ne postoji licenca.



U Tržišnoj inspekciji, na pitanje Danasa kako je moguće da se u našim prodavnicama nalazi proizvod koji nema dozvolu vlasnika za korišćenje brenda, najpre su nam detaljno citirali Zakon o intelektualnoj svojini, a potom su se pozvali na spor između Divca i Đorđevića.

- U ovom momentu postupak pred Sektorom tržišne inspekcije je obustavljen do okončanja sudskog postupka s obzirom da je isti prethodno pitanje - navodi se u odgovoru inspekcije i upućuje da informaciju potražimo od učesnika u postupku.

U pravnom timu Đorđevića podsećaju da pravo na brend koji pripada Grenkom listu nikada nije bilo predmet spora, već deo ugovora o licenci za korišćenje brenda ili žiga. To, međutim, nije pitanje u koje bi trebalo da ulazi tržišna inspekcija, jer je zakonom precizirano da se pred njom legitimiše vlasnik brenda upisan u registre.

- To jako dobro razumeju inspektori koji rade na terenu, jer su stručni i obrazovani za tu problematiku. Problem je u višim instancama, gde je struka ustupila mesto političkom profilu rukovodilaca - kažu advokati Đorđevića.

Lako je pretpostaviti da je tržišna inspekcija, u podeli vlasti pod demokratama, teško mogla da zatvori proizvodnju u preduzeću kojim je rukovodio vlasnik Ces Mekona, a njegov sin Dušan Nikezić bio državni sekretar u Ministarstvu finansija. Spekulacija je i da su tesne veze tog tima sa bivšim premijerom Mirkom Cvetkovićem razlog za petogodišnju epopeju u sporu oko vlasništva, gde je Divac, između ostalog, pet puta menjao advokate, što je uvek izazivalo odlaganje ročišta.

U tom svetlu, a naročito posle izgubljenih pozicija koje su posledica majskih izbora, moguće je tumačiti i uvođenje u igru globalne multinacionalne kompanije Laroucci group iz Bahreina. Pitanje je samo da li će novi igrač u trci za vlasništvom nad fabrikom, izvorima u Gornjoj Toplici i brendom, uspeti da preskače prepreke iz donetih i nedonetih sudskih odluka i zabeležbi iz registara, kako je to uspevao Nikezić dok je upravljao firmom koja se vodila na Divca.

 

PITAJ BESPLATNI KAMATICA SAVETNIK KOJI JE KREDIT NAJBOLJI ZA TEBE

Ostavi komentar


Pročitao/la sam i prihvatam uslove korišćenja




Povezane teme:
preduzeća vojin đorđević vlade divac Laroucci bahrein voda voda

Kalkulator dozvoljenog minusa
Dozvoljeni minus
Nedozvoljeni minus
dana