Sezona berbe zimskih tartufa u Srbiji je u punom jeku, a domaći sakupljači su već od oktobra aktivni na terenu
Srbija raspolaže značajnim rezervama tartufa, posebno u područjima pored reka i u šumama sa starim drvećem, i to širom zemlje – od Šumadije i Zapadne Srbije do Srema, Mačve, Južne Bačke i Banata. Trenutno je u toku i lov na beli tartuf, koji ubedljivo predstavlja najvredniju gljivu iz ove porodice, piše Bizportal.
Iako srpski tartufari već imaju uspostavljene kanale prodaje ovih skupocenih gljiva, pri čemu se značajan deo robe plasira u Istri ili na poznatoj italijanskoj pijaci tartufa, država ima priliku za znatno veći profit. U kontekstu izvoznih potencijala, retko koji proizvod nosi toliki finansijski potencijal po kvadratnom metru kao tartuf.
Stupanjem na snagu Sporazuma o slobodnoj trgovini između Srbije i Kine 1. jula 2024. godine, otvara se realna mogućnost da se srpski tartuf (beli i crni) pozicionira kao premium prehrambeni brend na tržištu sa milijardama potrošača. Da bi se ova šansa maksimalno iskoristila, neophodno je sprovesti ciljane mere, koje uključuju regulativu, sertifikaciju, logistiku i brendiranje.
Ipak, neki stručnjaci sugerišu drugačiji pravac:
- Kina je neprikosnovena kada su gljive u pitanju, oni su mnogo ispred celog sveta kada je ta vrsta kulture i proizvodnje u pitanju. Oni su najveći proizvođači gljiva, a pored same sirovine, oni su bogati i svim ostalim prerađevinama. Kini ne treba niko drugi na svetu što se tiče kvaliteta i količine gljiva, pa bi upravo zbog toga Srbija mogla da se okrene Evropi ili SAD-u. Ta tržišta mogla bi da budu mnogo bolja opcija za izvoz gljiva, njihovih prerađevina, kao i tartufa - izjavila je ranije Jelena Milošević iz Mikološko-gljivarskog saveza Srbije.
Pomaci na tržištu već su vidljivi. Mediji su pisali da u Srbiji već postoje registrovani sakupljači i proizvođači tartufa koji izvoze ili se pripremaju za izvoz. Domaće kompanije aktivno se bave prikupljanjem, preradom i prodajom svežih tartufa i prerađevina. Prisutnost na sajmovima, izložbama i regionalnim B2B sastancima, gde se promovišu premium proizvodi iz Srbije, dodatno potvrđuje postojanje tržišne potražnje.
Sledeći ključni korak, prema mišljenju struke, jeste standardizacija i sertifikacija, što podrazumeva uvođenje preciznih standarda kvaliteta, označavanja porekla i higijene, čime bi se izgradilo poverenje kod kineskih i drugih uvoznika. Nakon toga sledi profesionalno brendiranje i marketing. Uz kvalitetnu kampanju, vremenom bi "srpski tartuf" mogao postati prepoznatljiv brend, slično istarskom.
Neophodan segment razvoja je i obuka sakupljača, kako bi vremenom postali proizvođači, odnosno vlasnici mikoriziranih plantaža. Prednost takvih plantaža je u tome što one daju rezultate već nakon nekoliko godina. Investicije u plantažni uzgoj, uz očuvanje šumskog ekosistema i primenu agronomskih praksi, mogu Srbiji obezbediti stabilan izvoz u narednoj deceniji.
Zarada je izuzetno visoka: za crni tartuf slabijeg kvaliteta u Srbiji se može zaraditi od 50 do 100 evra po kilogramu. Beli tartuf je znatno profitabilniji, s cenom koja se kreće od 800 do 2.000 evra po kilogramu. Najređi i najkvalitetniji primerci belog tartufa mogu dostići cenu i do 5.000 evra po kilogramu.
Ostavi komentar