Tekst objavljen: 27.04.2026 18:13        

Krajem osamdesetih dok se kineska ekonomija tek otvarala svetu, jedan odlučan srednjoškolac koji je prekinuo školovanje uputio se u Peking sa 600 pari cipela.

Krenuo sa 600 pari cipela, danas napada Nike - neverovatan uspon kineskog brenda



Ding Šižong dao ih je da se naprave u fabrici svog rođaka i nameravao je da ih proda. Novcem koji je zaradio otvorio je svoju prvu radionicu, gde je počeo da proizvodi obuću za druge kompanije. Njegov posao se vremenom razvio u sportskog giganta Antu, kompaniju koja je izgradila impresivan portfolio međunarodnih brendova i danas želi da konkuriše gigantima poput Najka i Adidasa, što je cilj koji je Ding jasno postavio još 2005. godine:

- Ne želimo da budemo kineski Najk, nego svetska Anta - piše BBC.

Iako na Zapadu ime Anta možda još nije opštepoznato, u Kini ima više od 10.000 prodavnica, a sponzoriše i vrhunske sportiste poput olimpijske skijašice Ajlin Gu. U februaru je kompanija otvorila svoju prvu prodavnicu u SAD-u, i to u luksuznom delu Beverli Hilsa u Los Anđelesu.

Globalni prodor kompanije, koji se dešava u trenutku kada Donald Tramp carinama nastoji da vrati proizvodnju u SAD, naglašava koliko su kineski lanci snabdevanja postali ključni i konkurentni. Uspon iz „svetske prestonice cipela“ Anta, što znači „sigurni koraci“, osnovana je 1991. godine u gradu Đinđijang u jugoistočnoj provinciji Fuđijen.

Đinđijang se brzo transformisao iz mirnog poljoprivrednog okruga u „svetsku prestonicu cipela“ u okviru vladinog plana za stvaranje specijalizovanih industrija. Ubrzo je usledio i priliv investicija giganata poput Najka i Adidasa, koji su tražili fabrike u inostranstvu kako bi smanjili troškove. U Đinđijangu i susednim gradovima razvili su se klasteri usmereni na različite vrste obuće, svaki sa svojim specijalizovanim lancem snabdevanja. U srcu te regije nalazi se grad Čendai, područje sa hiljadama fabrika i dobavljača koji su učvrstili reputaciju Đinđijanga u proizvodnji za globalne brendove.

Do 2005. godine, samo provincija Fuđijen proizvodila je gotovo petinu svetske obuće, prema procenama UN-a. Čak trećina radnika u Đinđijangu i danas je zaposlena u jednoj od hiljadu fabrika obuće. Sličan razvoj dogodio se i u drugim delovima Kine, gde su nastali klasteri za proizvodnju odeće ili elektronike.

- Taj nivo specijalizacije u proizvodnji tada je bio neviđen u svetu - kaže vanredni profesor Univerziteta u Batu Fej Čin, koji je proučavao kineske fabrike 2000-ih.



Kako su strani kupci dolazili, zemlja je sticala više od samog prihoda.

- Tako nisu naučili samo da proizvode više, već i kako to da rade bolje, brže i sa ujednačenim kvalitetom - dodaje Čin.

Od proizvođača do globalnog igrača

Upravo u takvom okruženju Anta je rasla, proizvodeći jeftinu obuću u velikim količinama za globalne brendove. Istovremeno je gradila svoje ime na domaćem tržištu otvaranjem prodavnica i sponzorstvima sportskih događaja. Kompanije poput Ante shvatile su da veća vrednost leži u tome da budu poznat brend, a ne samo podizvođač, kaže Čin.

Godine 2007. Anta je izašla na berzu u Hongkongu, prikupivši tada rekordnih 450 miliona dolara za jednu kinesku sportsku kompaniju.

Konsultant za brendiranje Vej Kan, koji je radio sa Konversom i Najkom u Kini, kaže da se Anta istakla jer joj je potpuno razvijen proizvodni centar omogućio da dizajnira i prodaje patike brže od konkurencije. Takođe je bila među retkim kineskim kompanijama koje su ciljale iste kupce kao i veliki zapadni brendovi.

- Kompanije poput Ante, koje počinju sa proizvodnjom za globalne brendove, postepeno savladavaju osnove poslovanja, postaju uspešne u Kini i potom prirodno prelaze na veće stvari - dodaje Kan.


Osvajanje Zapada kupovinom brendova Anta sada cilja zapadna tržišta. U Kini upravlja sa više od 12.000 prodavnica, a van zemlje ima više od 460 poslovnica, sa planom otvaranja 1.000 prodavnica samo u jugoistočnoj Aziji u naredne tri godine. Za poređenje, Najk ima oko 1.000 prodavnica širom sveta.

Međutim, kineske kompanije suočavaju se sa izazovom percepcije, jer se njihovi proizvodi često smatraju jeftinim ili nekvalitetnim. Anta je to pokušala da prevaziđe akvizicijama, u okviru „strategije više brendova“. Prvi veliki korak bila je kupovina prava na italijanski Fila u Kini 2009. godine. Godine 2019. Anta je kupila finski Amer Sports, čime je dobila kontrolu nad luksuznim brendovima Arketiks i Salomon. Takođe poseduje VIlson, američkog proizvođača teniske opreme. Ove godine stekla je i 29 odsto udela u Pumi.

Poslovni analitičar Rufi Zhu kaže da Anta tako izbegava direktno nametanje svojih proizvoda i umesto toga koristi zapadne brendove kao ulaznicu na tržište. Ipak, izazovi ostaju - posebno u sponzorstvima i globalnoj prepoznatljivosti, gde još uvek nema partnerstva poput Najkovog sa Majklom Džordanom.

Prilika u problemima konkurencije

Uspon Ante dolazi u trenutku kada se rivali poput Najka i Adidasa suočavaju sa sopstvenim problemima - od carina do usporavanja prodaje. To stavlja Antu u povoljniji položaj na globalnom tržištu. U isto vreme, Kina ubrzano uvodi robotizaciju u proizvodnju, što dodatno smanjuje troškove i povećava efikasnost. Otvaranje prodavnice u Beverli Hilsu pokazuje ambiciju kompanije da se pozicionira na najvažnijim tržištima u SAD-u. Ipak, u kompaniji priznaju da je pred njima dug put.

- Globalno tržište sportske odeće nije igra u kojoj pobeđuje samo jedan. Uvereni smo da će ljubitelji sporta prepoznati inovativnost i vrednost brenda Anta - poručuju iz kompanije.

Ostavi komentar


Pročitao/la sam i prihvatam uslove korišćenja




Povezane teme:
anta nike adidas sportski brend

Kalkulator dozvoljenog minusa

Imate problem
o kom želite
da pišemo?

Opišite nam ga, a
mi ćemo ga objaviti.

Opiši problem