Holandski model skraćene radne nedelje pokazuje da kraće radno vreme može ići ruku pod ruku sa većom lojalnošću zaposlenih i boljim balansom između posla i života
Dok se u mnogim državama o skraćenju radne nedelje i dalje vode ideološke rasprave, u Holandiji je ova praksa postala uobičajena, i to ne samo u malim preduzećima, već i u velikim kompanijama. Zaposleni u proseku rade 32,1 sat nedeljno, što je najmanje u Evropskoj uniji i znatno ispod evropskog proseka od 36 sati.
Istovremeno, holandski BDP po glavi stanovnika ostaje među najvišima u Evropi i pri samom vrhu zemalja članica OECD-a, čime se dovodi u pitanje uobičajena pretpostavka da bogate države moraju da rade duže kako bi ostale konkurentne.
U amsterdamskoj firmi Positivity Branding, koja savetuje kompanije u oblasti brend identiteta i pakovanja, četvorodnevna radna nedelja uvedena je pre sedam godina. Suosnivači Gavin Arm i Bert de Vit odlučili su da i oni i njihovi zaposleni rade 32 sata nedeljno, bez smanjenja plate i bez produženja radnog vremena tokom radnih dana.
- Deca su mala samo jednom- kaže Arm, objašnjavajući da su mnogi preduzetnici skloni da se potpuno posvete poslu, često navodno upravo zbog porodice, a kasnije shvate da su propustili najvažnije godine života svoje dece.
De Vit naglašava da se ne radi o manjem obimu rada za isti novac, već o promeni mentaliteta.
- Radimo pametnije, ne duže - ističe on i dodaje da se u nekim zemljama mnogo vremena provodi na poslu, ali to ne znači da se zaista i više radi.
Slična iskustva dolaze i iz softverske kompanije Nmbrs, gde rukovodstvo tvrdi da su se, nakon prelaska na četvorodnevnu radnu nedelju, smanjila bolovanja i povećala lojalnost zaposlenih. Petak je neradan dan, a zaposleni ga koriste za odmor, porodicu ili lične aktivnosti.
- Najbolje ideje dobijam dok šetam psa - kaže direktorka za ljudske resurse Marieke Pepers.
Ipak, prelazak na skraćeno radno vreme nije bio lak. Investitori su morali biti uvereni u održivost modela, a pojedini zaposleni su u početku sumnjali da li će uspeti da završe posao za kraće vreme. Rešenje je pronađeno kroz strože određivanje prioriteta i smanjenje broja sastanaka.
Rad od kuće i institucionalna podrška
Četvorodnevna radna nedelja u Holandiji ima i institucionalnu podršku. Najveći sindikat FNV lobira da ona postane zvanična preporuka vlade, dok zaposleni već imaju zakonsko pravo da zatraže skraćeno radno vreme. Struktura tržišta rada pokazuje specifičnost: gotovo polovina zaposlenih radi nepuno radno vreme, što je najviši udeo u OECD-u. Čak tri od četiri žene i jedan od četiri muškarca rade manje od 35 sati nedeljno. Visoke zarade, ali i poreski sistem koji posebno opterećuje srednji sloj, čine dodatne sate manje isplativim, pa se porodice često odlučuju da "zamene prihod za vreme".
Ekonomisti, međutim, upozoravaju da uspeh modela ima svoje granice. Iako je produktivnost visoka, njen rast je u poslednjih 15 godina stagnirao. Uz to, Holandija se, kao i većina evropskih zemalja, suočava sa starenjem stanovništva - sve je više penzionera, a manje radno aktivnih građana.
Veće angažovanje žena
Jedan od potencijala leži u većem angažovanju žena sa punim radnim vremenom. Iako je zaposlenost žena visoka, više od polovine radi skraćeno, što je tri puta više od proseka OECD-a. Pored nedostatka pristupačnog vrtića i složenog sistema poreza i socijalnih davanja, važnu ulogu igraju i društveni stavovi.
Istraživanje iz 2024. pokazalo je da trećina građana smatra da majke dece mlađe od tri godine ne bi trebalo da rade više od jednog dana nedeljno, dok gotovo 80 odsto misli da su tri dana maksimum. Kod očeva su ti procenti znatno niži, 5, odnosno 29 odsto.
Sindikat FNV smatra da bi normalizacija četvorodnevne radne nedelje mogla doprineti većoj rodnoj ravnopravnosti i smanjenju odsustva sa posla. Zagovornici tvrde da bi kraće radno vreme moglo učiniti deficitarne sektore, poput obrazovanja i zdravstva, privlačnijim. Kritičari, međutim, podsećaju da svaka ekonomija, bez obzira na efikasnost, ima ograničenja kada radne snage nema dovoljno.
Holandski model danas stoji između dva tumačenja: za jedne je dokaz da je moguće raditi manje, a živeti bolje; za druge je privilegija bogatog društva koje tek treba da pokaže dugoročnu održivost takvog sistema. Na kraju, pitanje koje postavljaju preduzetnici iz Amsterdama ostaje jednostavno: ako radite manje dana, a pritom ste srećniji i produktivniji, nije li to, na kraju, suština?
Ostavi komentar