Elektroprivreda Srbije (EPS) je za tri godine potpisala gotovo 5.000 ugovora sa kupcima proizvođačima električne energije, odnosno onima koji su odlučili da na svoje objekte, kuće i zgrade (bilo da su privatni vlasnici ili institucije) ugrade solarne panele
Najveći broj kupaca su domaćinstva. Ima ih gotovo 3.500 sa ukupnom snagom od 28,5 MW.
Najveći kapaciteti dolaze iz kategorije „Ostali kupci-proizvođači“. U tu grupu spadaju telekomunikacioni i industrijski objekti, odnosno kompanije, zatim škole i vrtići, crkve…
Ona broji 1.339 objekta i beleže značajan rast u odnosu na prethodnu godinu sa ukupnom snagom od 68,7 MW.
Samo pet zgrada ima solarne panele
Najmanje ih je, međutim, među stambenim zajednicama. Za sada ih je, prema podacima EDS-a, svega pet registrovanih – u Beogradu, Subotici, Nišu, Pančevu i odnedavno u Kragujevcu. Njihova instalisana snaga je 89,5 kW.
Forbes Srbija istraživao je šta su razlozi da ih nije više i kakva je procedura da bi stanari na svojoj zgradi postavili solarne panele. Koliko se razlikuje od procedure za kuće i kolika je njihova isplativost.
Pojedini prozjumeri u stambenim jedinicama koji su se odvažili na ovaj korak kažu za Forbes Srbija da je procedura za solarne elektrane komplikovana i složena i da je i posle nekoliko godina upitna u pogledu isplativosti.
Procedura je takva da stambena zajednica stiče status kupca-proizvođača upisom u registar nakon ispunjenja uslova navedenih u Uredbi o kriterijumima, uslovima i načinu obračuna potraživanja i obaveza između kupca – proizvođača i snabdevača.
Šta to znači u praksi?
Da bi stekla status kupca-proizvođača, prethodno je potrebna odluka skupštine stambene zajednice, zatim da stanari podnesu zahtev za izdavanje odobrenja za priključenje proizvodnog objekta i zaključe ugovor o pružanju usluge za priključenje.
Dodatna dokumentacija
Potom sledi izgradnja solarne elektrane, ispunjavanje obaveze iz ugovora o pružanju usluge za priključenje solarne elektrane i zaključivanje ugovora o potpunom snabdevanju električnom energijom sa neto merenjem.
Proizvodni objekat stambene zajednice se priključuje na distributivni sistem preko postojećeg mernog mesta koje je prilagođeno i gde se menja postojeće jednosmerno brojilo u dvosmerno.
Sva ova dokumentacija, prema tvrdnjama naših sagovornika, ima i prateću pa je tako potrebno obezbediti i opšta dokumenta poput izvoda o registraciji stambene zajednice, imenovanja projektanta i njegova licenca Inženjerske komore, kao i izvoda iz katastra. Neizbežan je i tehnički deo poput uslova za instalaciju, projektovani vek korišćenja i uslovi za održavanje, prikaz tehničkih rešenja za zaštitu od požara, procena uticaja na životnu sredinu, elaborat zaštite na radu…
Komplikovana procedura
Prva stambena zajednica koja je na sistem priključena krajem 2022. bila je u Pančevu.
Instalisana snaga solarne elektrane na zgradi u Bokokotorskoj ulici je 9,5 kW. Aleksandar Vraniškovski postavio je solarni panel za potrebe svog stana jer su mu računi tokom zimskih meseci bili visoki i želeo je da smanji troškove, a istovremeno i da se okrene energetskoj efikasnosti.
Njegov primer, odnosno instaliranje solarne elektrane na zgradi sa većim brojem stanova za potrebe jednog stana ispostavilo se da nije isplativo kao što je to slučaj u kućama.
Sistem obračuna za zgrade nije isti kao za kuće
Zbog čega? Najpre zato što prema važećim propisima tehničko rešenje primenjeno kod stambenih zajednica dovodi do toga da prozjumer u stambenoj zgradi ne može direktno da troši proizvedenu električnu energiju.
On mora svu proizvedenu energiju da isporučuje u mrežu, pa je tek onda preuzima kao predati višak.
Mrežarinu plaćaju i domaćinstva koja su prozjumeri, ali za razliku od stambenih zajednica oni povlače manje energije zato što imaju mogućnost direktne potrošnje.
Drugačija je situacija kada stanari zgrade instaliraju solarne panele kako bi imali struju za zajedničku potrošnju (npr. osvetljenje u zgradi i lift).
Do godinu dana za ceo posao
Vraniškovski kaže da je proces priključena njegove elektrane trajao oko osam meseci. Panel na krovu zgrade je ugradio u martu, a ugovor je potpisao tek krajem 2022.
Sporan je bio deo ko je investitor jer sticanje statusa kupca-proizvođača za individualne stanove u stambenoj zgradi nije dozvoljeno već isključivo stambena zajednica može da stekne taj status.
Kada je reč o obavezama prema ostalim stanarima, koji ne koriste solarne panele, morao je da postigne dogovor sa njima da mu ustupe deo krova.
Tako su bila neophodna tri ugovora – između njega i stambene zajednice, njega i EPS-a i između stambene zajednice i EPS-a. Osim toga, cela procedura za ugradnju solarne elektrane je podrazumevala i značajne stavke u budžetu.
Samo za brojilo oko 1.000 evra
Instalacija posebnog brojila stajala ga je četiri puta skuplje nego što košta prozjumere u kućama. Brojilo koje je u zgradi ugrađeno za njegov stan koštalo je oko 1.000 evra.
Kada se uzmu u obzir i troškovi za elektranu, kao i takse, ova investicija dostigla je oko 13.000 evra.
Kaže da je procedura komplikovana i zbog propisa koji nisu usklađeni. Na mejlove i pitanja koja je imao u institucijama niko nije odgovarao.
Tokom celokupnog procesa od velike pomoći bili su mu predstavnici energetske zadruge Elektropionir. Uz njihovu pomoć je uspeo da dođe do predstavnika EPS-a i resornog ministarstva i tako značajno ubrza proceduru.
Proračun i očekivanja u kom periodu bi se ova investicija mogla isplatiti sada ne može dati.
„Za mene je ovakav sistem nepovoljan jer nemam mogućnost korišćenja energije za svoje domaćinstvo proizvedene u momentima kad paneli prave struju. Veliki problem je obračun jer EPS očigledno ne želi da se odrekne svog dela energije“, dodaje.
Ostavi komentar