Ove sezone prinos mu je bio iznad očekivanog 1,4 tone po jutru, veći za 200 kilograma u odnosu na prošlu godinu
Leblebija ili naut, kako se još naziva, gaji se u Srbiji na 210 jutara. Ova biljka puno daje, malo traži, a i na hleb se maže, naravno, prerađena u humus, sve popularniji kremasti namaz koji podseća na paštetu. Seju je mahom mladi poljoprivrednici, od severa do juga naše zemlje.
U ovoj žetvi, prosečan prinos bio je oko 1,4 tone po jutru, pa će leblebije biti oko 200 tona. Od te količine za domaće potrebe trebaće nam 60 odsto, a ostatak ide za izvoz kao sirovina u Sloveniju i Mađarsku.
Suva klima i đubre od koprive
Leblebija je sve traženija u ljudskoj ishrani. Od nje se ne pravi samo humus, već se dobija i više vrsta brašna, griz, testenina, keks, sapun. U svim namazima osnovni sastav je leblebija i zato je potrebna i prehrambenoj industriji.
Nemanja Mirilov iz Bačkog Gradišta jedan je od mladih paora koji uzgajaju ovu biljku i od nje pristojno zarađuju.
- Za setvu leblebije ne trebaju velika ulaganja. Po jutru treba stotinu evra za seme, koje se uvozi iz Mađarske, a od agrotehničkih mera potrebno je đubrenje koprivom, koje poljoprivrednici sami prave - izjavio je za Dnevnik ovaj mladi poljoprivrednik, preduzetnik i diplomirani ekonomista iz Bačkog Gradišta.
On napominje da se naut seje od početka marta do kraja maja i posle stotinu dana žanje.
- Zato leblebiju zovu i stodanac. Ne traži bogatu zemlju. Odgovara joj i slatina i glina. Voli suvu u toplu klimu, ali zahtevna je i nežna biljka. Nije kao soja ili pšenica, da se poprska veštačkim đubrivom i time završi posao - kaže on.
Nemanja još dodaje da se za ovu kulturu mora svakih nedelju do deset dana ići na njivu, ulaziti u polje i gledati kako raste u svim fazama razvoja.
- Pošto se ne uzgaja na bazi hemije, treba voditi računa o biljci, jer ukoliko đubrivo od koprive nije napravljeno kako treba, neće delovati na leblebiju - priča Mirilov.
Za jutro nauta 100 evra
Mirilov napominje da je godina bila izuzetno povoljna za leblebiju, bez kapi kiše u junu i s visokim dnevnim temperaturama.
- Dok ratari koji seju tradicionalne biljne kulture mole boga da im pošalje kišu, mi koji sejemo naut molimo ga da nam je ne šalje - kaže Mirilov.
Ove sezone prinos mu je bio iznad očekivanog 1,4 tone po jutru, veći za 200 kilograma u odnosu na prošlu godinu. Mada, za veći rod zasluga verovatno pripada i uzgajivačima koji iz godine u godinu stiču iskustvo i doprinose boljim prinosima.
Mirilov znanje o gajenju prenosi drugim poljoprivrednicima od Subotice do Lebana i Preševa i u kooperaciji pomaže u setvi, preradi i prodaji.
- U uzgoju je važna agrotehnička mera koja se radi na bazi mikroorganizama. Oni hrane zemlju, zemlja hrani biljku a biljka hrani mikroorganizme i taj zaokružen krug u poljoprivredi je EM tehnologija - ističe Mirilov.
Napominje da su mikroorganizmi zdravi, stvaraju se u vlažnom zemljištu. Đubrivom od koprive leblebija se prska svakih 12−14 dana. Kopriva ovoj tropskoj biljci daje dosta azota, gvožđa i kalijuma. Zemljoradnici je sami proizvode, kao i đubrivo, po posebnom receptu.
Čitavu deceniju u poslu
Mirilov je leblebiju počeo da seje 2015. godine, u želji da se oproba u novoj proizvodnji, da bi nastavio da se bavi zemljoradnjom kao i njegov deda i tata.
Prve godine posejao je leblebiju na jutru, isto kao što se seje soja, nije koristio hemiju i dobio je 1,2 tone nauta.
Prodao ga je po ceni kao da je sejao pet jutara pšenice. Već naredne godine naut je posejao na pet jutara i opet dobio izvanredan prinos i cenu.
- Ali, u uzgoju ne ide uvek sve glatko. Kišne 2018. godine propalo mi je 18 jutara leblebije. Došlo je do razmirica u porodici i saveta da dignem ruke od te kulture - kaže Nemanja.
Srećom, Mirilov nije poslušao starije, već je nastavio dalje. Mnogo je čitao, tražio kontakte sa proizvođačima po svetu, slušao njihova iskustva, usavršavao se u gajenju i pored setve počeo da je i prerađuje. Veoma uspešno, što pokazuje i ovogodišnji prinos.
Ostavi komentar