Građani Srbije sve su manje inertni i nezainteresovani kada se radi o troškovima bankarskih usluga. Rado će menjati banku u kojoj imaju račun, štednju ili kredit ako im druga ponudi bolje uslove ili stara poveća troškove, pokazala je anketa finansijskog portala Kamatica.
Čak 40 odsto njih bi banku menjalo zbog bolje ponude, a 24 odsto bi je napustilo zbog povećanja troškova. Na trećem mestu jakih razloga je loš odnos službenika prema klijentu.
Da li su nam šalterske radnice postale ljubaznije otkako ih obučavaju stani menadžeri ili bar oni koji su učili od stranaca ili je klijentima svejedno, ako su troškovi mali, teško je reći – za to bi trebalo bar još jedno istraživanje ili anketiranje.
Građani Srbije imaju poverenja u naš bankarski sistem. Tako je ista anketa pokazala da bi zbog straha od kolapsa banke, odnosno stečaja, kuću menjalo samo sedam odsto klijenata.
Očigledno je da ih stečajni postupci koji su u toku za Agrobanku i za Razvojnu banku Vojvodine nisu uplašili. Oni su se, uostalom, spasli jer je iza depozita građana stala država. Da se to nije dogodilo, verovatno bi i “strah od kolapsa” bio plasiran više na lestvici razloga za promenu kuće.
Zanimljivo je da samo tri odsto anketiranih smatra da su sve banke iste.
Šta je ono na šta bi trebalo obratiti pažnju?
Ako ostavimo po strani kredite, kojima su se mediji dosta bavili i koji trenutno stagniraju, jasno je da su banke morale da nađu dodatni izvor prihoda.
To su razne provizije i troškovi održavanja računa i slično, a banke su lane od njih zaradile 35,5 milijardi dinara. To su one male sume koje građani plaćaju svakog meseca za održavanje računa, troškove platnog prometa, članarinu za kartice i slično. Sve je to na prvi pogled mali trošak. Ali, kada se sve skupi, ode bar nekoliko hiljada dinara godišnje po računu.
Šta da radi klijent–potrošač koji konstantno ima utisak da mu novac uzimaju polulegalno? Mora sam da povede računa. Banke preko provizija zarađuju novac na tržištu, baš kao i preko kamata, potpuno legalno – zato su i tu. Najrazboritije je da se klijent dobro informiše o troškovima. Paket-račun treba izabrati prema uslugama koje su klijentu dostupne i koriste se. Sve račune koji se ne koriste treba zatvoriti, a usluge koje se ne koriste otkazati. |
Kada je to bilo novina na našem tržištu, bankari su ih nudili klijentima besplatno. Kada su ovi to prihvatili, prošao je promo-period i danas se, zavisno od banke, ta usluga naplaćuje od 15 do čak 60 dinara po računu.
Klasično plaćanje na šalteru ima isti raspon, a u oba slučaja se to po računu plaća između 30 i 35 dinara. Poseban oprez se preporučuje kod računa koji klijent želi da plati u banci kod koje nema otvoren tekući račun. Tu mu se može desiti da proviziju plati i blizu sto dinara.
Dodatne troškove klijent može imati kada podiže novca s bankomata tuđe banke debitnom karticom. Još će više troškova biti ako se za uzimanje gotovine s bankomata druge banke korisiti kreditna kartica. To se tretira kao povlačenje kredita i provizija je tri posto uzete sume.
Ostavi komentar