U vodećim trgovinskim lancima u Srbiji uglavnom je oko 70 odsto robe domaće proizvodnje, dok ostatak čine artikli iz uvoza. Naših proizvođača najviše ima u prehrani, dok je većina uvoznih proizvoda iz kategorija tehnike i južnog voća.
Odnos 70 prema 30 posledica je poslovne politike i procene svakog trgovinskog lanca, a ne nametnutih rešenja, jer ne postoji, niti bi trebalo da postoji, propis kojim se reguliše visina procenta robe na rafovima iz domaćih fabrika.
| Oznaku domaćeg proizvoda može da nosi sva roba koju su proizveli građani Srbije na teritoriji naše zemlje i to najvećim delom od domaćih sirovina. – To znači da nije važno čiji je to brend, sve dok je naš proizvod zato što većina novca kojim je roba kupljena ostaje u zemlji – kaže Ristić. |
U organizaciji „Moja Srbija”, koja akcijom „birajmo domaće” želi da motiviše što više građana da kupuju robu proizvedenu u Srbiji, kažu da su mnogobrojne koristi od kupovine domaćih proizvoda.
– Kada damo 100 dinara za naš proizvod, veoma često i do 95 dinara ostaje u zemlji i odlazi na troškove proizvodnje, plate radnika, investicije i izdvajanja za prosvetu, zdravstvo, penzije i bezbednost, a samo pet dinara putem profita vlasniku firme – ističe Milan Ristić, predsednik ove organizacije, objašnjavajući i „zakonitost” ponašanja naših potrošača kada je reč o kupovini srpske robe.
– Naši sugrađani uglavnom kupuju osnovne životne namirnice domaćih proizvođača, ali već kod kućne hemije i drugih proizvoda za domaćinstvo, raste udeo uvozne robe. Što je proizvod složeniji, veći je udeo prodaje artikala iz uvoza – zaključuje Ristić.
Ostavi komentar