Miriše na kafu – ali kafa nije. Na policama prodavnica sve je više proizvoda koji se predstavljaju kao ono što nisu – kafa bez zrna kafe, meso bez mesa, čokolada bez kakaa
A kad pokušate da saznate šta zapravo pijete ili jedete, dočeka vas pregršt sitnih slova – ako ih uopšte ima. Kako nas deklaracije ali i proizvođači obmanjuju, zašto „zamenska kafa“ nije zamena već zamka, i kako potrošači svakodnevno postaju žrtve marketinga koji računa na našu nepažnju.
Nedavne kontrole poljoprivredne inspekcije otkrile su zabrinjavajuće nepravilnosti u prodaji i deklarisanju kafe u Srbiji. Od 108 uzoraka analiziranih tokom akcijske kontrole, četiri proizvođača su uhvaćena u obmani potrošača – umesto čiste kafe, prodavali su mešavine sa dodacima surogata, često bez jasne i vidljive deklaracije. Trenutno stanje na tržištu pokazuje da se mnogi od njih oslanjaju na činjenicu da se većina potrošača neće udubljivati u sitna slova na pakovanju.
U jednom slučaju, proizvod pod nazivom „Premijum kafa bogatog ukusa“ zapravo je sadržao surogate, što je bilo navedeno sitnim slovima na skrivenom delu ambalaže. Ovakva praksa direktno dovodi potrošače u zabludu, jer im se plasira niži kvalitet po ceni proizvoda više klase.
– Upravo u svemu tome su proizvođači iskoristili priliku što nema konstantne kontrole da se na neki način zloupotrebljavaju tržište i poverenje potrošača tako što će proizvode deklarisati suprotno svom sadržaju i kako zaista to u praksi. Koliko sadržimo pravilnik isključivo o deklarisanju kafe, to znači da proizvod mora da bude zaista 100% arabika ili u pitanju neka vrsta zamenskog. Znači ne mora biti isključivo arabika, nego zamenska neka vrsta kafe, rekao je Marko Dragić iz Udruženja za zaštitu potrošača.
Male kazne
Dodaci kafi često uključuju prerađene žitarice poput ječma, raži, pšenice ili cikorije. Za većinu ljudi to ne predstavlja problem, ali za osobe koje boluju od celijakije ili alergija na žitarice, ovakvi dodaci mogu izazvati ozbiljne zdravstvene posledice.
– Najbolje je čitati deklaracije gde je proizvođač obavezan da napiše vrstu i količinu emulgatora koja se nalazi u proizvodu. Ukoliko ste neka posebna grupa pacijenata koji ne smeju da unose određenu vrstu hrane ili tih aditiva, neka se posavetuju sa svojim lekarima, rekla je za Blic TV Marija Bursać Vukadin.
Tokom aprila i maja, inspektori su sproveli 151 kontrolu u objektima za prodaju hrane. Rezultati su alarmantni — u 16 slučajeva nisu postojali propisani higijenski uslovi, četiri objekta su prodavala robu sa isteklim rokom upotrebe, a osam njih nije bilo upisano u Centralni registar objekata.
Iako su za utvrđene nepravilnosti preduzete zakonske mere, pitanje ostaje — da li su kazne dovoljne da obeshrabre nesavesne proizvođače i trgovinske lance?
– Kazne postoje u skladu sa zakonom o zaštiti potrošača kada je u pitanju dovođenje u zabludu potrošača, ali to opet nisu dovoljno u smislu od 200 hiljada do 2 miliona se kreću te kazne, dodao je Dragić.
To su zaista male kazne naspram toga koliko zarade mogu da ostvare proizvođači dovođenjem u zabludu i trgovci, dovođenjem u zabludu i trgovaca i krajnjih potrošača kao korisnika.
Ministarstvo poručuje da će inspekcije biti nastavljene, ali dokle god proizvođači izbegavaju transparentnost zarad profita, potrošači moraju biti oprezni — čitati deklaracije, proveravati poreklo proizvoda i, kada je moguće, birati proverenog proizvođača.
Ostavi komentar