Odvezli ste automobil kod majstora zbog kvara, platili dijagnostiku, ali problem nije rešen. Serviser tvrdi da je pregled obavljen i da morate da platite bez obzira na rezultat. Da li je to dozvoljeno? Prema Zakonu o zaštiti potrošača, odgovor zavisi od toga šta je dogovoreno, koja je usluga zaista pružena i da li ste unapred bili upoznati sa troškovima.
Situacija u kojoj vlasnik automobila plati pregled vozila, a zatim ga iz servisa preuzme sa istim kvarom, može da izazove spor između vozača i majstora. Posebno kada servis ne uspe da utvrdi uzrok problema, ali ipak ispostavi račun za dijagnostiku. Međutim, činjenica da automobil nije popravljen ne znači automatski da servis nema pravo da naplati dijagnostiku. S druge strane, ni samo priključivanje vozila na dijagnostički uređaj ne znači da majstor može da naplati bilo koji iznos, bez objašnjenja šta je uradio.
Kada servis ima pravo da naplati dijagnostiku?
Dijagnostika automobila predstavlja zasebnu uslugu koja može da obuhvati očitavanje grešaka pomoću računara, proveru elektronskih sistema, ispitivanje pojedinih komponenti i druge postupke radi pronalaženja uzroka kvara. Prema članu 95. Zakona o zaštiti potrošača, servis može da zahteva naknadu za prethodno ispitivanje usluge sprovedeno na zahtev potrošača, osim kada je potrošač, na osnovu uobičajene prakse ili okolnosti, mogao opravdano da očekuje da je takvo ispitivanje besplatno. To praktično znači da servis može da naplati dijagnostiku čak i ako automobil nije popravljen, pod uslovom da je usluga zaista obavljena i da naplata nije suprotna dogovoru ili opravdanim očekivanjima potrošača.
Na primer, ako je vlasnik vozila pristao da plati proveru elektronskog sistema, servis ima osnov da naplati tu proveru i kada se ispostavi da je za otklanjanje kvara potrebna dodatna intervencija. Drugačija je situacija ako je servis obećao da će za određeni iznos pronaći tačan uzrok problema, a zatim nije ispunio ugovoreno.
Šta ako je majstor pogrešno utvrdio kvar?
Jedan od najnepovoljnijih scenarija za vlasnika automobila jeste kada servis ustanovi da je potrebno zameniti određeni deo, vlasnik plati popravku, ali se isti problem ponovo pojavi. U takvoj situaciji presudno je da li je servis pravilno izvršio ugovorenu uslugu. Zakon propisuje da pružena usluga mora da odgovara onome što je dogovoreno, kako po sadržini tako i po kvalitetu i svrsi. Ako servis nije ispunio svoje obaveze, potrošač može da zahteva otklanjanje nedostataka, a pod zakonskim uslovima i umanjenje cene ili raskid ugovora.
Ipak, nije svaka neuspešna popravka dokaz greške majstora. Automobil može imati više međusobno povezanih kvarova, a zamena jednog ne mora otkloniti sve simptome. Zbog toga je važno utvrditi da li je majstor obećao potpuno otklanjanje problema ili samo određenu intervenciju.
Da li servis mora unapred da kaže cenu?
Zakon o zaštiti potrošača predviđa posebnu zaštitu kada vrednost usluge prelazi 5.000 dinara. U tom slučaju servis je dužan da pripremi proračun sa specifikacijom usluge na trajnom nosaču podataka i da pre početka radova pribavi pisanu saglasnost vlasnika vozila. To znači da majstor ne bi trebalo da samostalno započne skuplje radove i tek nakon njihovog završetka obavesti vlasnika koliko mora da plati. Ako se tokom popravke pojavi potreba za dodatnim radovima, servis mora da postupi u skladu sa zakonskim pravilima o obaveštavanju i pribavljanju saglasnosti, uz ograničene izuzetke.
Važno je i da račun jasno pokaže šta se naplaćuje:
- dijagnostika,
- rad majstora,
- rezervni delovi
- druge posebno ugovorene usluge.
Kada možete da tražite povraćaj novca?
Pravo na povraćaj novca zavisi od okolnosti konkretnog slučaja. Najvažnija je razlika između pravilno obavljene dijagnostike koja nije dovela do popravke i dijagnostike koja nije izvršena kako je ugovoreno.
1. Dijagnostika je dogovorena i pravilno obavljena, ali auto nije popravljen - Servis može da naplati dijagnostiku
2. Servis nije izvršio ugovorenu dijagnostiku - Postoji osnov za reklamaciju i zahtev za povraćaj novca
3. Servis je pogrešno dijagnostikovao kvar i izvršio neodgovarajuću popravku - Moguća reklamacija, uz utvrđivanje odgovornosti
4. Naplaćeni su radovi koji nisu ugovoreni ni odobreni - Potrošač može da ospori naplatu
5. Servis je obećao besplatnu dijagnostiku, a zatim je naplatio - Postoji osnov da se naplata ospori
Koliko servis ima vremena da odgovori na reklamaciju?
Ako vlasnik smatra da mu je usluga nepravilno naplaćena ili nije obavljena u skladu sa dogovorom, može da podnese reklamaciju servisu. Prema Zakonu o zaštiti potrošača, servis je dužan da odgovori na reklamaciju najkasnije u roku od osam dana od njenog prijema. Odgovor mora da sadrži odluku o reklamaciji i obrazloženje ako je ona odbijena. Zakonski rok za rešavanje reklamacije je, po pravilu, najviše 15 dana, uz mogućnost produženja pod propisanim uslovima. Rok od 30 dana odnosi se na tehničku robu i nameštaj, pa ga ne treba automatski primenjivati na svaku uslugu autoservisa.
Ako servis odbije reklamaciju, potrošač može da se obrati udruženju za zaštitu potrošača i pokrene postupak vansudskog rešavanja potrošačkog spora.
Kako da se zaštitite pre nego što ostavite automobil kod majstora?
Najbolja zaštita je pisani trag o dogovorenom poslu. Pre nego što ostavite vozilo u servisu, korisno je da zatražite radni nalog u kojem će biti navedeno da li plaćate samo dijagnostiku ili očekujete i otklanjanje kvara. Posle pregleda zatražite objašnjenje šta je provereno, koje su greške utvrđene i šta servis predlaže kao naredni korak. Sačuvajte račun, poruke i dokumentaciju o izvršenim radovima. Ako je kvar ostao, a servis tvrdi da je sve ispravno uradio, nalaz drugog stručnog servisa može biti važan dokaz za reklamaciju.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama uslova korišćenja portala kamatica.com i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Ostavi komentar