Tekst objavljen: 07.04.2026 7:16        

Sve više proizvođača u Srbiji ulazi u ovaj posao koji donosi stabilne prihode tokom cele godine i ne zavisi od vremenskih uslova

Zarada iz podruma - Uz malo ulaganja do 11.000 evra godišnje

Šampinjoni su među najtraženijim jestivim gljivama na tržištu i predstavljaju sve značajniju granu poljoprivrede u Srbiji. Njihova proizvodnja ima veliki potencijal, kako za domaću potrošnju, tako i za izvoz. Prema procenama stručnjaka, u zemlji posluje oko 500 farmi i proizvođača šampinjona. Većinu čine manji proizvođači koji raspolažu sa jednom ili dve proizvodne prostorije, a često se udružuju u zadruge ili udruženja radi zajedničke nabavke sirovina i lakšeg plasmana proizvoda.

Najveći komercijalni kapaciteti za uzgoj šampinjona nalaze se u Kovinu u Vojvodini, gde funkcioniše jedna od najvećih fabrika na Balkanu, opremljena savremenom tehnologijom i proizvodnim pogonima. Uzgoj šampinjona ne spada u najteže poljoprivredne delatnosti, ali zahteva preciznu kontrolu uslova. Ova gljiva uspeva u zatvorenim prostorima u kojima se pažljivo regulišu temperatura, vlažnost i ventilacija. Zbog toga su podrumske prostorije čest izbor proizvođača, jer omogućavaju stabilne mikrouslove.

Za uspešan rast ključni su sledeći faktori:

- Temperatura i vlažnost: Neophodna je stabilna temperatura i visok nivo vlažnosti kako bi se micelijum, odnosno „korenski“ deo gljive, pravilno razvijao i formirao plodišta.

- Ventilacija: Redovno provetravanje je važno za održavanje optimalnog nivoa kiseonika i niske koncentracije ugljen-dioksida, jer u suprotnom dolazi do slabijeg razvoja micelijuma.

- Svetlost: Tokom formiranja plodišta koristi se slabo svetlo, dok direktno osvetljenje može dovesti do isušivanja supstrata.

- Supstrat: Šampinjoni se uzgajaju na posebno pripremljenom kompostu bogatom hranljivim materijama.



Ceo proces proizvodnje, od inokulacije micelijuma u supstrat do prve berbe, traje nekoliko nedelja. U jednom proizvodnom ciklusu moguće je ostvariti više berbi - najčešće tri do četiri talasa plodova iz istog supstrata.

Broj berbi i ukupan prinos zavise od kvaliteta opreme, znanja proizvođača i samog supstrata. Ako proizvođač raspolaže adekvatnim podrumskim prostorom od oko 100 kvadratnih metara, uz police i osnovnu opremu, početak proizvodnje podrazumeva nabavku džakova sa supstratom i micelijumom.



Cena zasejanih džakova u Srbiji kreće se od 700 do 800 dinara za pakovanja od dva kilograma, odnosno od 1.500 do 2.000 dinara za pakovanja od šest kilograma. Prosečan prinos po jednom džaku iznosi oko tri do tri i po kilograma gljiva, a berba se ponavlja tri do četiri puta godišnje i nije zavisna od vremenskih uslova.

U prostoru od 100 kvadrata moguće je smestiti oko 900 džakova, što daje približno 2.700 kilograma šampinjona po ciklusu. Kada se odbiju troškovi proizvodnje, realan prihod po jednom ciklusu iznosi oko 2.700 evra. Uz četiri ciklusa godišnje, ukupna godišnja zarada može dostići približno 11.000 evra. Iako uzgoj šampinjona ne donosi brzu zaradu, on obezbeđuje stabilan i predvidiv prihod. Analize tržišta pokazuju da proizvodnja pečuraka u Srbiji beleži rast, a procenjuje se da će ukupna proizvodnja dostići oko 6.000 tona do 2026. godine, uz nastavak stabilnog rasta i u narednom periodu, piše Kurir.

Ostavi komentar


Pročitao/la sam i prihvatam uslove korišćenja




Povezane teme:
šampinjoni zarada od šampinjona poljoprivreda

Kalkulator dozvoljenog minusa