Sve veći deo kućnog budžeta u Srbiji odlazi na hranu, dok građani, suočeni sa rastućim cenama i stagnacijom plata, sve teže podmiruju svakodnevne troškove.
Prema rečima stručnjaka, situacija je rezultat dugotrajnog delovanja inflacije, a posebno zabrinjava to što se, u pojedinim domaćinstvima, i do polovine prihoda troši isključivo na osnovne namirnice.
Dušan Uzelac, urednik portala Kamatica, objašnjava u gostovanju na RTS-u da statistika jasno pokazuje pad kupovne moći građana:
- Ovo je pokazatelj inflacije i njen efekat. Statistika govori da trećina novca ode na hranu, nekada je možda bila četvrtina, pa je postala trećina. Nekad nam je 20 odsto pokrivalo budžet za hranu, danas je to 33. To je pokazatelj inflacije, kada mi imamo fiksnu platu, a sve oko nas poskupljuje. Iz meseca u mesec uočavamo kako smo do sada mogli sebi nešto da priuštimo, a sada odjednom to više ne možemo. Ali, bilo bi suludno reći da treba smanjiti troškove, ako neko već živi po nekom standardu.
On dodaje da brojke ne govore sve, jer je potrošnja uvek individualna, ali da je suština u tome da inflacija ''tiho degradira'' vrednost novca:
- Danas niko nema osećaj da troši više, u smislu da jede više ili konzumira piće više, već se to oseti samo kada skuplje plaćamo iste usluge.
Polovina prihoda samo za hranu
Problemi u budžetima domaćinstava posebno su izraženi u onima sa nižim primanjima. Zoran Nikolić iz Nacionalne organizacije potrošača Srbije skreće pažnju na dramatičnu strukturu troškova:
- Svako od nas može da izračuna koliko novca troši na hranu i ono što je poražavajuće za društvo u celini jeste da se u nekim domaćinstvima gotovo polovina prihoda izdvaja za nju i to nam govori da mi ne obraćamo pažnju na ostale životne potrebe.
Nikolić upozorava i na paradoks u poljoprivredi, gde domaća proizvodnja postaje neisplativa, dok se uvoz sve više isplati:
- Ne isplati se ni domaća proizvodnja, jer je jako skupa i troškovi su ogromni. Međutim, kada govorimo u globalu, vidimo da se sve više uvozi. Paradoksalno je da nam se domaća proizvodnja ne isplati, a da uvozno, sa svim dažbinama koje nosi uvoz sa sobom, ipak predstavlja isplativiju opciju.
Građani se zadužuju da bi preživeli mesec
Uzelac dodatno objašnjava da građani, kako bi podneli rast cena, počinju da štede na svemu osim na osnovnim namirnicama, jer tu prostor za uštedu jednostavno ne postoji.
- Ljudi primarno štede na nečemu drugom kako bi priuštili te neke osnovne namirnice i potrepštine. Tu muku samo oni znaju, šta sve ne stignu da poplaćaju, i to se vidi kroz podizanje gotovinskih kredita. Kada se akumuliraju dugovi kroz nekih šest meseci, obično se na taj način rešava problem, koji nije trajno rešenje. Trajno rešenje je povećanje zarade.
On ističe i da potrošači u Srbiji imaju slabiju pregovaračku poziciju u odnosu na trgovinske lance:
- Veliki je izazov jer i trgovinski lanci imaju bolju i jaču poziciju od svakog potrošača u Srbiji. Još uvek smo malo tržište po tom pitanju, nemamo razvijene elemente potrošačke borbe protiv tih sitnih nepravdi.
U uslovima rastućih cena i sve većih udara na kućne budžete, stručnjaci su saglasni da bez rasta primanja građana i jačanja domaće proizvodnje, Srbija će se i dalje suočavati sa rastućim ekonomskim pritiscima koji najviše pogađaju upravo potrošače.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama uslova korišćenja portala kamatica.com i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Ostavi komentar