Evropljani sve manje vremena provode na poslu, prosečan broj radnih sati nedeljno u EU smanjen je za jedan sat u poslednjih deset godina. U gotovo polovini od 34 analizirane evropske zemlje, pad je bio još izraženiji.
Prema podacima Eurostata za 2024. godinu, radna nedelja u Evropi traje od 32,1 sata u Holandiji do čak 39,8 sati u Grčkoj. U širem evropskom regionu, rekorder je Turska sa 43,1 satom nedeljno. Srbija je visoko na listi, prosečno se radi 41,3 sata nedeljno, dok su Bosna i Hercegovina (41,1) i Crna Gora (42,8 u 2020.) blizu tog proseka. Uopšteno gledano, zemlje juga i istoka Evrope rade duže, često zbog nižih plata, većeg učešća neformalnog rada i manjeg broja zaposlenih na nepuno radno vreme.
S druge strane, na severu i zapadu Evrope radne nedelje su znatno kraće. Holandija, Norveška, Austrija i Danska imaju prosečno oko 33 sata rada nedeljno. Ove zemlje karakterišu visoka produktivnost, jaki radnički zakoni i fleksibilni radni aranžmani. U najvećim ekonomijama EU, kao što su Italija (36,1) i Španija (36,4), radna nedelja je nešto iznad evropskog proseka. Velika Britanija beleži isti prosek kao Španija, ali poslednji podaci datiraju još iz 2019. – verovatno su danas ti brojevi manji.
Od 2014. do 2024. godine, u samo četiri zemlje zabeležen je porast nedeljnog radnog vremena – u Litvaniji, Kipru i Malti taj rast bio je minimalan, dok je u Srbiji značajan: čak sat i 42 minuta više. U 16 zemalja radna nedelja se skratila za više od jednog sata. U Turskoj je pad bio najveći, 3 sata i 48 minuta, a prati je Island sa 3,5 sata manje. Belgija i Luksemburg skratili su radno vreme za 2,5 sata. Sličan trend zabeležen je u Danskoj, Austriji, Nemačkoj, Estoniji, Češkoj, Portugalu i Hrvatskoj.
Stručnjaci kažu da je glavni razlog porasta broja ljudi koji rade skraćeno radno vreme. Taj rast je posebno izražen u sektorima usluga i među ženama, koje sve češće ulaze na tržište rada. Iako puno radno vreme ostaje gotovo nepromenjeno još od osamdesetih, sve više ljudi radi manje sati, naročito samozaposleni, koji sve češće biraju rad u kraćem vremenskom okviru.
Analize Evropske centralne banke i Međunarodnog monetarnog fonda potvrđuju da je pad radnih sati posledica dugoročnog trenda: tehnološki napredak, fleksibilniji poslovi, porast prihoda i bogatstva – sve to doprinosi da ljudi manje rade jer to mogu sebi da priušte.Iako 10 odsto zaposlenih i dalje želi da radi više, većina onih koji rade skraćeno to čini iz ličnog izbora, ne iz nužde.
Ostavi komentar