U Nemačkoj, a slično je u brojnim zemljama zapadne Evrope, gotovo dve trećine stanovništva pripada u takozvanom srednjem sloju ili staležu. Ekonomski gledajući, to znači da njihov dohodak leži negde između 70 i 150 odsto prosečnog prihoda.
Ali na primer u Rumuniji, ta „zlatna sredina“, koja se smatra nosećim stubom čitavog društva, može se jedino odrediti izrekom: „previše siromašan da bi bio bogat, ali previše bogat da bi bio siromašan“.
Prema više ispitivanja, finansijska kriza dodatno je ubrzala proces nestajanja srednjeg sloja i 2008. se samo još dvadesetak odsto stanovnika Rumunije moglo svrstati u tu grupu.
Slično je i u Srbiji, Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj, a u Bugarskoj se već govori o „nevidljivom“ delu društva jer, prema poslednjim statistikama, toj grupi pripada samo četiri do osam odsto stanovništva.
To za tu zemlju sa 7,5 miliona stanovnika znači da ima samo oko sto do dvesta hiljada građana, pretežno zaposlenih na dobro plaćenim mestima u stranim firmama, bankama i osiguravajućim društvima. Ali ni oni ne mogu da budu sigurni da njihovo blagostanje neće odjednom nestati, ako se ta strane preduzeća povuku iz Bugarske.
Ostavi komentar