Mnoge turiste iznenadi kad shvate da u užurbanim gradovima Japana, prepunim ljudi, ne mogu da pronađu kantu za smeće
Osaka
A ono što ih još više iznenadi jeste da ni na ulicama nema bačenog papira, uprkos hiljadama ljudi koji se svakodnevno kreću.
Zašto u Japanu nema kanti za smeće? Razlog leži u jednom događaju iz prošlosti, ali i u duboko ukorenjenom osećaju lične odgovornosti koji je postao deo japanske kulture i svakodnevnog života Japanaca.
Papir od užine se nosi kući
Ako stanovnik Tokija, na primer, popije kafu na ulici, zgužvanu čašu će odneti sa sobom. Papir od užine takođe smatraju svojom odgovornošću i baciće ga tek kad stignu kući ili na posao. Iako nemaju mogućnost da na svakih nekoliko koraka bace smeće, ono ne završava na ulicama i javnim površinama.
Zanimljivo je da i veliki broj turista, ne svi, prihvati ovu naviku iako se u svojim zemljama ponašaju sasvim drugačije. Prema istraživanju japanske turističke organizacije, nedostatak kanti za smeće je jedan od najvećih izazova na putovanju. Ipak, pojedina mesta, poput gradića i parka Nara, gde živi više od 1.400 jelena, imaju problem sa smećem koje ostavljaju turisti.
Sve je počelo 1995. godine
Do devedesetih godina, kante za smeće u Japanu su bile uobičajena pojava. Međutim, nakon terorističkog napada u Tokiju 1995. godine, kada je eksplozivna naprava ostavljena upravo u kanti za smeće, vlasti su iz predostrožnosti uklonile većinu javnih kanti, posebno sa železničkih stanica i prometnih mesta.
Japanci su ovu meru prihvatili, a ona je vremenom postala nova društvena norma. Budući da se život bez javnih kanti pokazao uspešnim, one nikada nisu vraćene na svoja prvobitna mesta. Stanovnici su jednostavno prihvatili da je njihov otpad isključivo njihova odgovornost.
Lična odgovornost i napredan sistem reciklaže
Uspeh ovog "eksperimenta" umnogome leži u japanskoj kulturi koja snažno naglašava ličnu odgovornost i brigu za zajednički prostor. Veruju da je otpad koji su proizveli njihova odgovornost do kraja. Na primer, ako kupe piće u prodavnici, ambalažu će baciti u reciklažni kontejner na ulazu ili je odneti kući i baciti u svoj kućni otpad.
I dok se u mnogim zemljama ljudi muče sa kontejnerima za reciklažu, u Japanu je sistem odvajanja otpada izuzetno detaljan i funkcionalan. Neki gradovi imaju mogućnost odvajanja čak deset različitih kategorija otpada. Stanovnici tačno znaju kada se šta iznosi, jer raspored odvoženja varira od kvarta do kvarta. Iako postoje kazne, većina se više plaši osude komšija i društva.
Red, disciplina i poštovanje zajedničkog prostora duboko su ukorenjeni u japansko društvo. Mnogi su videli snimke japanskih navijača koji sami čiste tribine nakon utakmica. Oni čistoću ne smatraju poslom nekog drugog, već zajedničkim zadatkom celog društva. Zato im nisu potrebne institucije koje će im nametati pravila, već sami brinu o tome da okruženje u kojem žive bude čisto i prijatno.
Ostavi komentar