Lokalitet Osluša na Tari postaje sve zanimljiviji brojnim posetiocima ove planine
foto: RINA
Na njenim obroncima smestio se jedinstven objekat, za koji ni čuveni proroci Tarabići nisu mogli predvideti da će pored Kremne proći voz iz Titovog vremena i parkirati se na vrhu planine, pritom biti pun putnika kao nekada, piše agencija RINA.
Naime, pre nekoliko godina, vrsni harmonikaš iz Bajine Bašte, Vladimir Jovanović, odlučio je da ostavi instrument po strani i posveti se turizmu, ali na nekonvencionalan način – otvaranjem kafane u pravom pravcatom vagonu.
– Svoj mir sam pronašao ovde na Osluši. I majka, i otac su mi iz Bajine Bašte, ja nisam hteo da bežim od svojih korena, okrenuo sam se prirodi, najlepšoj srpskoj planini Tari, gde sam počeo da se bavim turizmom. Vagon je dugo godina bio u Valjevu gde je imao istu namenu kafića, spletom nekih slučajnosti je prestao da radi, onda smo ga mi preneli na Taru – kaže Vladimir.
Donošenje vagona i šina na planinu
Najveći problem u realizaciji ideje predstavljalo je dopremanje te "grdosije" od vagona iz Valjeva do Tare, kao i transport pravih šina.
– Poduhvat je bio 'muka živa' koga god od prijatelja koje sam pitao da mi to učini niko se nije usudio ni da pomisli, zbog ogromnih gabarita koji prevazilaze dimenzije kamionske prikolice. Uspeo sam jednog da nađem koji je imao hrabrosti da se upusti u tu avanturu i doveze vagon do Osluše. Pruga na kojoj vagon stoji, stigla je zasebno na šleperu i duga je 16 metara, dok je sam vagon stigao na vučnom vozu, a kasnije na šleperu – objašnjava Jovanović, poznat i kao Šuka.
Tvorac ideje potrudio se da objekat bude maksimalno autentičan, tako da posetioci koji uđu zaista imaju osećaj da se vreme vratilo u prošli vek, kada se vozom putovalo širom bivše SFRJ.
Nostalgija, harmonika i medvedi
– Ceo enterijer je u stilu prošlog vremena, od kupea do mesta za sedenje, pa čak i toaleta, tako da svi oni koji su nostalgični kada prođu od Bajine Bašte ka Mitrovcu, ne odole a da ne svrate i okrepe se u Titovom vagonu. Ono što nas plaši samo ovde jesu medvedi i komunalna policija, stoga se držimo mera i radnog vremena koje je propisala država – kaže Vladimir.
On se i sam iznenadio posećenošću objekta, pa neretko uzme harmoniku u ruke da bi uveselio goste i učinio ugođaj još boljim.
– Ljudi su željni pesme i narodne svirke, tako da vidim da uživaju kad zasviram na harmonici. Lepo je njima, ali i meni jer je muzika svakako moja velika ljubav. Za Taru znaju da kažu da je divlja planina, iako je svake godine sve punija i punija, zato je potrebno uložiti u putnu infrastrukturu, kako bi ona sve svoje lepote posetiocima prikazala u najboljem svetlu, a time će se i njoj mnogostruko vratiti – zaključuje ovaj harmonikaš i ugostitelj.
Ostavi komentar