Dugoročne projekcije Međunarodnog monetarnog fondaotkrile su kako će izgledati ekonomska karta Evrope do 2030. godine. Iako se širom kontinenta očekuje značajan rast BDP-a po glavi stanovnika, rang-lista najbogatijih i najsiromašnijih neće pretrpeti velike promene.
Prema projekcijama MMF za 2030. godinu, Srbija zauzima 29. mesto u Evropi po BDP-u po glavi stanovnika, sa procenjenih oko 20.880 dolara. Iako nije na samom začelju, Srbija ostaje u donjoj trećini evropske liste, uz blagi napredak u odnosu na raniji period.
Neposredno iznad Srbije nalaze se zemlje koje su već napravile ozbiljniji iskorak ka evropskom proseku. Rumunija beleži oko 28.086 dolara po glavi stanovnika, dok Hrvatska dostiže približno 31.745 dolara. Ispred su i Mađarska i Grčka, koje dodatno povećavaju razmak. Sa druge strane, Srbija je i dalje ispred dela regiona. Iza nje su Crna Gora sa oko 17.904 dolara, zatim Albanija (14.384), Severna Makedonija (13.741) i Bosna i Hercegovina sa oko 11.845 dolara po stanovniku.
Zaključak je jasan - Srbija se pozicionira u sredini Zapadnog Balkana, ali i dalje značajno zaostaje za razvijenijim delom Evrope. Bez bržeg ekonomskog rasta, jaz u odnosu na najbogatije zemlje teško će se smanjiti do kraja decenije.
Zapadna i Severna Evropa ostaju na tronu
Kada je u pitanju sam vrh liste, iznenađenja nema. Projekcije pokazuju da će do 2030. godine apsolutni lideri po bogatstvu ostati: Luksemburg, Irska, Švajcarska te skandinavske zemlje (posebno Norveška). Građani ovih zemalja nastaviće da uživaju u ubedljivo najvišem životnom standardu na kontinentu. S druge strane, analiza donosi i zanimljiva zapažanja o „starim“ evropskim silama.
Italija, primera radi, i dalje beleži svojevrsnu ekonomsku stagnaciju, s platama koje gotovo da nisu realno rasle decenijama. Suprotno tome, države poput Poljska beleže ekonomski razvoj znatno iznad proseka, polako zatvarajući jaz za Zapadom.
Ekonomski stručnjaci godinama upozoravaju na surovu realnost da je državama Zapadnog Balkana potreban kontinuiran rast od najmanje pet do šest odsto godišnje kako bi u razumnom vremenskom roku uopšte mogle da sanjaju o sustizanju standarda Evropska unija.
Šta je glavna kočnica?
Ovde se postavlja i jedno od najtežih pitanja za naš region koje se često provlači kroz komentare analitičara: Koja je svrha ekonomskog rasta, ako država ostaje bez ljudi?
Srbija se suočava sa kontinuiranim odlaskom radno sposobnog stanovništva. Procene pokazuju da se naša zemlja već godinama nalazi među evropskim državama sa izraženim negativnim migracionim saldom, pri čemu se najveći broj ljudi seli upravo u ekonomski najjače zemlje poput Nemačka i Austrija. Time se direktno smanjuje baza radne snage i usporava dugoročni rast. Iako se očekuje prosečan ekonomski rast od oko 2,5 do tri odsto godišnje, to nije dovoljno za ozbiljnije sustizanje razvijenih ekonomija.
Za poređenje, zemlje koje su uspešno smanjivale jaz, poput Poljska, godinama su rasle po stopama od četiri do pet odsto. Uz to, inflacija u Srbiji poslednjih godina često se kretala iznad evropskog proseka, što znači da deo rasta plata građani realno ne osećaju.
Ključni izazov za Srbiju nije samo rast, već kvalitet tog rasta. Bez ubrzanja investicija, povećanja produktivnosti i stvaranja stabilnog poslovnog ambijenta, projekcije pokazuju da će Srbija i 2030. godine ostati u donjem delu evropske lestvice - sa napretkom koji je vidljiv, ali nedovoljan da promeni njen relativni položaj.
Ostavi komentar