Veštačka inteligencija ulazi u internet kupovinu - pronaći će proizvod, izabrati ponudu, a u nekim slučajevima moći će i da obavi plaćanje. Banke već upozoravaju na nova pitanja bezbednosti i odgovornosti.
Veštačka inteligencija polako dobija novu ulogu u internet kupovini. OpenAI, Anthropic, Google i Meta razvijaju AI sisteme koji ne bi samo preporučivali proizvode, već bi mogli da pretraže ponudu, pronađu ono što odgovara zahtevima korisnika i zatim učestvuju u samoj kupovini.
Korisnik bi, na primer, mogao da zada budžet i nekoliko uslova, dok bi AI agent obavio ostatak posla – od pronalaženja proizvoda do izbora i, u nekim slučajevima, same transakcije. To bi moglo značajno da promeni način na koji danas kupujemo. Umesto da sami pregledamo desetine ponuda, upoređujemo cene i karakteristike i na kraju biramo proizvod, deo tog posla preuzeo bi softver.
AI već ulazi u pretragu proizvoda
Da interesovanje za ovakav način pretrage raste pokazuje i podatak britanskog trgovca John Lewis. Kompanija je u septembru saopštila da su AI agenti učestvovali u 2,5 odsto pretraga, dok je njihov udeo godinu dana ranije bio samo 0,3 procenta. Iako je to i dalje mali deo ukupnog saobraćaja, rast za godinu dana pokazuje koliko se brzo menja način na koji potrošači dolaze do proizvoda.
Za trgovce to otvara potpuno novo pitanje. Više neće biti dovoljno da proizvod bude visoko pozicioniran u Google pretrazi ili da se pojavi u oglasu. Ako kupac koristi AI agenta, trgovac će morati da se izbori da njegov proizvod uopšte bude uzet u obzir među preporukama.
Banke već upozoravaju na rizike
Upravo zbog toga velike banke već se bave rizicima ovakve kupovine. NatWest, Bank of America, ING, ASB Bank, Capital One i Commonwealth Bank of Australia objavili su principe za razvoj takozvanog agentic commerce modela, uz upozorenje da se tehnologija razvija brže od pravila koja bi trebalo da je prate.
Kod klasične internet kupovine korisnik sam bira proizvod, proverava cenu i potvrđuje plaćanje. Kod AI agenta deo tih odluka preuzima softver.
Tu nastaje problem: šta ako agent izabere pogrešan proizvod, potroši više nego što je korisnik planirao ili izvrši transakciju koju korisnik nije želeo?
Posebno pitanje je odgovornost. Ako je čovek lično uneo podatke i potvrdio plaćanje, jasno je ko je doneo odluku. Ako je AI izabrao proizvod, uneo podatke i izvršio transakciju, situacija postaje znatno složenija.
Kartica više nije samo u rukama korisnika
Da bi AI mogao samostalno da završi kupovinu, moraće da dobije pristup podacima potrebnim za plaćanje. Jedan od mogućih scenarija je da agent pronađe proizvod, ode na sajt prodavnice i sam unese podatke potrebne za kupovinu.
Druga mogućnost je da korisniku predloži način plaćanja i provede ga kroz ceo postupak. U oba slučaja finansijski podaci ulaze u proces kojim više ne upravlja isključivo čovek. Dodatni rizik predstavlja mogućnost da neko manipuliše AI agentom i navede ga da uradi nešto što korisnik nije nameravao. Problem bi mogao da bude primećen tek nakon izvršene transakcije, kada je novac već skinut sa računa. Zato se među ključnim pitanjima nameću zaštita podataka, ograničenja ovlašćenja AI agenata i odgovornost za transakcije koje softver izvršava u ime korisnika.
Trgovci dobijaju novu „metu“
Ako AI postane mesto na kojem ljudi pronalaze proizvode, trgovci će pokušati da utiču i na njegove preporuke. Do sada su ulagali u Google oglase, društvene mreže i optimizaciju pretrage kako bi njihov proizvod došao do kupca. U budućnosti bi cilj mogao da bude da upravo njihov proizvod bude među onima koje AI preporučuje.
Tu se otvara još jedno važno pitanje: zašto je AI izabrao baš taj proizvod?
Ako je preporuka zasnovana na ceni, karakteristikama i zahtevima korisnika, to je jedna stvar. Ali ako je na izbor uticao trgovac, plaćena promocija ili komercijalni dogovor, korisnik bi morao da bude jasno obavešten. U suprotnom, reklama bi samo promenila oblik - umesto oglasa koji čovek vidi na ekranu, proizvod bi mogao da se pojavi kao „lična“ preporuka AI asistenta.
Pravila još nisu stigla tehnologiju
Zbog toga banke traže jasnija pravila za ovakav način kupovine. Među predlozima su obaveštavanje korisnika kada AI učestvuje u transakciji, veća transparentnost načina na koji donosi odluke i snažnija zaštita podataka.Važno je i pitanje kontrole: korisnik bi trebalo da zna koja ovlašćenja daje AI agentu, šta on sme da kupi i do kog iznosa može da izvršava transakcije. Agentic commerce je još u ranoj fazi, ali tehnologija već prelazi granicu između preporuke i konkretne kupovine. AI koji kaže „ovo je dobar telefon za tebe“ nije isto što i AI koji taj telefon pronađe, izabere i plati. U prvom slučaju veštačka inteligencija daje savet. U drugom dobija pristup vašem novcu.
Ostavi komentar