Od besplatne legalizacije bespravno izgrađenih objekata nema ništa. Tačnije, oni koji su zidali na tuđem zemljištu i oni koji imaju nameru da posle katastarske legalizacije prodaju svoja zdanja, moraće da odreše kesu.
Za one koji su zidali na svom zemljištu i planiraju da ostanu da žive u tim domovima problema nema.
| Najveće izmene odnose se na bespravne građevine sazidane na tuđem zemljištu. Ako je neko zidao na parceli gde je korisnik ili vlasnik država, lokalna samouprava ili treće lice, biće upisan u katastar samo kao vlasnik objekta bez sticanja prava na zemljište. Tek kada dostavi dokaz da je zemljište pribavio od vlasnika biće upisana i svojina na parceli. Do tada nema nikakva prava na zemljištu osim pristupa objektu. |
Ako je kvadratura veća, vlasnik mora da nastavi redovan postupak legalizacije u nadležnoj opštinskoj ili gradskoj službi, odnosno da dobije naknadnu građevinsku i upotrebnu dozvolu i debelo plati naknadu za uređenje građevinskog zemljišta.
Tu naknadu neće moći da izbegnu i oni koji se uklapaju u kvadraturu, ali žele da prodaju svoje kuće. Sud im neće overiti kupoprodajni ugovor dok ne dostave dokaz da su lokalnoj samoupravi platili taksu, koja je sve ove godine zapravo u procesu legalizacije bila i jedan od najvećih prepreka. To su za nelegalne graditelje bile astronomske cifre, pa čak i sa predviđenim popustima.
Oni vlasnici objekata, koji imaju susvojinu ili sukorisništvo nad zemljištem, sa prvim komšijama moraju da budu „dobri“, jer bez njihove saglasnosti upisa u katastar nema. Ako od sukorisnika na parceli ne pribavi saglasnost, vlasnik objekta mora da ide u drugi postupak i to preparcelacija, a to je paprena stavka.
Ostavi komentar