Start-stop sistem je postao standard u skoro svakom novom automobilu, s ciljem smanjenja potrošnje goriva i emisije štetnih gasova u gradskim gužvama
Međutim, vozači imaju podeljena iskustva o njegovoj efikasnosti i korisnosti. Iako je u teoriji idealan, u praksi se često javljaju problemi, zbog čega mnogi razmišljaju o njegovom trajnom isključivanju.
Prednosti i mane Start-stop sistema
U idealnim uslovima, sistem radi besprekorno: gasi motor kada vozilo stane i brzo ga pali čim vozač pusti kočnicu. Ušteda goriva može biti od 0,2 do 0,4 litra na 100 kilometara u gradskoj vožnji.
Međutim, mnogi vozači se žale da sistem može biti "nervozan", odnosno da prerano gasi motor ili kasni s paljenjem, što stvara neprijatne trzaje i osećaj nesigurnosti. Pored toga, isključivanje motora utiče i na rad klima-uređaja i grejanja, pa se kabina brzo zagreva ili hladi, što umanjuje udobnost u vožnji.
Tehnički aspekti i troškovi održavanja
Automobili sa ovim sistemom imaju jače, ali i skuplje akumulatore i ojačane startere. Ipak, učestalo paljenje i gašenje motora u gradskoj vožnji može dovesti do bržeg trošenja tih delova. Visoki troškovi zamene akumulatora, kao i složenija procedura, često poništavaju manju uštedu goriva na duže staze.
S druge strane, blagi hibridni sistemi sa integrisanim starter-generatorima omogućavaju mnogo fluidnije paljenje i gašenje motora, pa vozači jedva primećuju da je sistem aktivan. U takvim slučajevima, Start-stop sistem zaista donosi realnu korist.
Zaključak je da, ako vas sistem iritira tokom svakodnevne vožnje ili vozite kratke relacije, njegovo isključivanje je potpuno opravdano. Udobnost i sigurnost u vožnji uvek bi trebalo da imaju prednost nad simboličnom uštedom.
Ostavi komentar