Dok su srpska sela tradicionalno poznata po šljivama, jabukama i malinama, klimatske promene poslednjih godina omogućavaju da na našem podneblju uspeva i voće tipično za tropske i mediteranske krajeve
Foto: Getty
Jedan od najboljih dokaza je domaćinstvo Milana Nikolića, smešteno u Bajinoj Bašti, u podnožju planine Tare, gde se već godinama uspešno uzgajaju kivi i citrusi.
Milan Nikolić je pravi entuzijasta, čija porodica gaji veliku ljubav prema prirodi i neobičnim biljkama.
- Moja porodica i ja smo zaljubljenici u prirodu, biljke i voće. U našem dvorištu gajimo više tropskih vrsta – između ostalog, kivi, limun, pomorandžu, mandarinu, kumkvat, limekvat, budine prste i limetu. Kivi je vrlo zahvalna biljka, ne prska se, ne đubri, nema bolesti i potpuno je organski. Imamo četiri ženske i jednu mušku sadnicu, pa godišnje uberemo oko stotinu kilograma, što je sasvim dovoljno za nas, prijatelje i komšije - rekao je Nikolić za RINU.
On objašnjava da, nakon što se primi, kivi postaje izuzetno otporan i lako podnosi klimatske uslove u Srbiji. Iako je mladim biljkama potrebna zimska zaštita, one kasnije bez problema prezimljavaju.
Prve sadnice Milanu su stigle iz Crne Gore, dok je ostale primerke sam tražio i kupovao u Beogradu. Za neke biljke je putovao i na desetine kilometara, samo da bi ih preuzeo u periodu mirovanja.
- Ja sam seo u auto i otišao da ih uzmem. U mojoj porodici svi vole ove biljke, a koliko biće vam jasno ako kažem da smo mi živeli u kući bez fasade, a napravili smo prostoriju za biljke koja je koštala tri pita više nego fasada. Prosto, ljubav prema biljka je jača - kazao je on.
Iako svaka od njegovih egzotičnih biljaka zahteva posebnu brigu, mandarine su se pokazale kao najlakše za održavanje, a pravi šampion u prinosu je kivi, koji donosi i do 100 kilograma ploda.
- Citruse gajimo već desetak godina. Uzgoj tih voćki me usrećuje, a kako ne živim u dalekim zemljama već u centru Bajine Bašte rešio sam i ovde da okušam sreću i uspeo sam. Leti voćke krase dvorište, a zimi ih unosimo u prostoriju za cveće. Pripremamo se za klimatske promene i dokazujemo da i na obroncima Tare može uspešno da raste južno voće - ističe ovaj neobični voćar.
Banane u Šumadiji i klimatske promene
Osim kivija na Tari, i Šumadija beleži slične primere. Pre nekoliko godina, entuzijasti su uspeli da uzgoje banane u domaćinstvu Tomića kod Topole, a sličan slučaj zabeležen je i u Konjevićima kod Čačka.
- Sadnicu smo nabavili preko interneta i eksperimentalno smo posadili, posle tri godine ova voćka donela je i prve plodove - kažu Tomići, dodajući da je za uspeh bio neophodan minimum 40 litara vode dnevno, uz mnogo svetlosti i sunčeve toplote.
Sve veći broj ovakvih primera otvara pitanje uticaja klimatskih promena na srpsko voćarstvo. Pojedini stručnjaci tvrde da se klima polako približava mediteranskoj, što pokreće dilemu hoćemo li uskoro na pijacama kupovati domaće limune i banane. Naučnici naglašavaju da globalne promene menjaju biljni svet, ali upozoravaju da ipak neće doći do ekstremnih promena u dogledno vreme.
O masovnom, komercijalnom uzgoju tropskog voća u Srbiji ne može biti reči, već se radi isključivo o gajenju iz hobija, u baštenskim uslovima, piše Blic Biznis. Drastične promene klime, neophodne za masovni uzgoj, imale bi nesagledive posledice na ljudsku i životinjsku populaciju.
- Pre 15, 20 godina smokva je bila pojam, onda smo se čudili i limunu, a danas je to ne tako retka pojava. Temperature su znatno veće, dostižu 42 stepena i onda je uspešno uzgajanje tropskog voća izuzetno moguće. Ipak, takvo voće ne može da ima ni prinos ni ukus ni kvalitet kao tamo gde se masovno gaji jer je klima najpogodnija. Primera radi, zato je naša malina takva kakva jeste i pravi srpski brend, jer je upravo ovde za nju najbolje podneblje - ističe doktor bioloških nauka Duško Brković.
Ostavi komentar