Naizgled mala razlika od 30 do 50 dinara između kafe koju popijete u kafiću i one koju nosite sa sobom krije duboku ekonomsku logiku. Iza te naizgled beznačajne cifre stoje faktori poput poreza, troškova osoblja, psihologije potrošača, pa čak i različitih zakonskih regulativa
Plaćate više od same kafe – kupujete doživljaj
Kada odlučite da popijete kafu u kafiću, vi ne plaćate samo tečnost u šoljici. Plaćate celokupno iskustvo: prostor, vreme koje tamo provodite, uslugu konobara, prijatnu atmosferu, pa čak i pristup toaletu. Kafić tada postaje produžetak vašeg dnevnog boravka, mesto za poslovni sastanak ili zonu za opuštanje. Sve to nosi određene troškove. S druge strane, kafa za poneti ne uključuje tanjirić, stolicu, ljubazan razgovor sa šankerom niti muziku u pozadini. Ona je čisto funkcionalna.
Manji PDV i operativni troškovi
U mnogim evropskim zemljama, poreska politika igra ključnu ulogu u ovoj razlici. Kafa koja se konzumira u lokalu često je oporezovana višom stopom poreza na dodatu vrednost (PDV). Na primer:
- U Nemačkoj, kafa „za sedenje“ ima 19% PDV-a, dok je kafa za poneti oporezovana sa samo 7%.
- U Francuskoj, slične su razlike, od 20% do 10%, zavisno od načina konzumacije.
Iako je u Srbiji stopa PDV-a ista (20%) za sve prehrambene proizvode, praksa i struktura troškova pokazuju da je "to go" opcija jednostavnija i jeftinija za ugostitelje, što se direktno odražava na cenu za kupce. Kafići ostvaruju veći obrt robe, smanjuju zadržavanje klijenata, imaju manje posla sa pranjem i čišćenjem, te manji pritisak na osoblje. Za istu količinu kafe, mogu da opsluže više mušterija u kraćem vremenu uz niže operativne troškove.
Psihologija potrošača: Funkcija vs. užitak
Kada uzimate kafu za poneti, uglavnom ste u pokretu – žurite na posao, sastanak ili predavanje. Vaša očekivanja su niža: potrebna vam je doza kofeina, ne i konverzacija. Kada sedite u lokalu, očekujete više: kafu serviranu na tacni, čašu vode, prijatan ambijent i komfor. Sve to se dodatno "naplaćuje".
Razlike u cenama: Beograd, Berlin, Pariz
Pogledajmo konkretne primere cena:
- U Beogradu, espreso za poneti košta oko 150 do 180 dinara, dok isti u lokalu može koštati i do 220 do 250 dinara.
- U Berlinu, espreso za poneti je prosečno oko 2,50 evra, dok u kafiću cena može dostići i 3,50 evra.
- U Parizu, mala crna kafa za poneti obično je oko 2 evra, dok uživanje u kafi u kafiću može koštati i preko 4 evra.
Trend koji ne pokazuje znake usporavanja
U svetu koji sve više ceni brzinu i mobilnost, kafa za poneti je postala standard, daleko od toga da je rezervisana samo za korporativni svet. Ugostitelji su svesni ovog trenda, zbog čega često nude niže cene, loyalty kartice i promotivne akcije za "to go" varijantu.
Ekonomija pokretne kafe je jasna: jeftinija je jer zahteva manje angažovanja osoblja, manje resursa i omogućava veći promet, a u nekim zemljama donosi i niži porez. Iako se razlika u ceni može činiti sitnom, ona je ogledalo jednostavne, ali surove ekonomije svakodnevice.
Ostavi komentar